Autor ulazi u egzegetsku studiju značajnog teksta u 1. Petrovoj 4,1. U
prvom redu on razmatra egzegetske pojedinosti ne osvrćući se opširno na raznovrsna mišljenja o ovome predmetu. Na osnovi ovog ...razmatranja on zaključuje da se sintagma “vi se oboružajte istom mišlju” u 4,1c odnosi na 4,1a “prema tome, budući da je Krist trpio tijelom” — sa svim što ova tvrdnja povlači za sobom kao prethodni kontekst. Tvrdeći da su stradanje pravde radi (što podrazumijeva: kao što je Krist stradao i zato što je Krist stradao) i pobjeda nad grijehom nerazdvojno srodne stvarnosti, 4,1c nanovo podupire poziv za kršćanskim oboružavanjem.
Prema Petru, cilj je Kristove smrti bio dovesti nas Bogu (3,18) čije sluge trebamo biti (2,16) i čiju volju trebamo slijediti (4,2). Ova osnovna ideja ima svoju paralelnu misao u 2. Korinćanima 5,15: “A on je umro mjesto sviju, da živi ne žive više za same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih.” Prema tome i sintagma “ista misao” može sadržavati, unutar svojih kontekstualnih implikacija,
ideju “za druge”. U smislu odnosa između Krista i kršćana nameće nam se ideja o “Jedan za sve” i zbog toga “svi za Jednog”. Samo u kontekstu ovoga odnosa možemo udružiti stradanje i pobjedu nad grijehom. U protivnom ova bi povezanost bila nebiblijska i nekršćanska. Samo po sebi stradanje nema spasonosnu vrijednost.
