U suvremenim društvima zapadnoga svijeta svjedočimo masovnom povećanju broja zakona i drugih pravnih akata. To je rezultat činjenice da je suvremeni život sve složeniji i ubrzano se razvija, što se ...odražava na češćim promjenama zakona nego što je to bilo prije. Ali čini se da u nekim situacijama i pretjerano naglašavanje dinamičkog karaktera prava može rezultirati nerazumno učestalim izmjenama zakona. Takva je (trenutačno) situacija i u Sloveniji, kao tranzicijskoj zemlji, u kojoj su pravna sigurnost i pravna predvidljivost kao dvije važne sastavnice načela vladavine prava do izvjesne mjere ugroženi. Zato smo sada više nego ikada svjesni potrebe da se više pozornosti posveti statičnim komponentama prava. One su uvijek bile dijelom prava i moja je teza u ovome radu da ih je potrebno ponovno naglašavati u dovoljnoj mjeri kako bi se stvorila protuteža nerazumno čestim promjenama u našemu pravu. Ilustrativan primjer iznimno nestabilne pravne discipline u Sloveniji jest pravo društava. Stoga primjena načela stabilitas legis u rješavanju ovog problema od strane Ustavnog suda i na područje prava društava, moglo bi potencijalno biti jedno od primjerenih pravnih sredstava.
Charles Austin Beard jedan je od najutjecajnijih američkih konstitucionalista prve polovice 20. stoljeća. Objavio je velik broj radova iz područja povijesnih, pravnih i političkih znanosti. Njegovi ...najpoznatiji tekstovi uključuju među ostalim i radikalne poglede na djelovanje “očeva utemeljitelja” SAD-a, za koje je vjerovao da su tijekom stvaranja najznačajnijeg modernog pisanog Ustava prije bili motivirani svojim ekonomskim, a tek poslije toga političko-filozofskim principima. Zato je Beardova knjiga An Economic Interpretation of the Constitution (1913.) neposredno nakon objave postala predmetom brojnih rasprava i osporavanja. U tekstu se rekapituliraju temeljna pitanja Beardove interpretacije ustavotvorne konvencije i Ustava SAD-a te aktualiziraju veze koje konstitucionalizam ima ne samo s ustavnim idejama jednakosti i slobode nego i s ekonomijom.
Usporedno s pojavom sve osjetnije progresivne internacionalizacije koja erodira ustavne standarde nacionalne države, sve je intenzivnija i potraga za odgovorima koji bi pomogli ublažavanju takve ...erozije. Nadomjestak postojećim standardima nacionalnog ustavnog prava traži se i nalazi u razvoju transnacionalnih ustavnih standarda. Njihova je priroda po svemu postmodernistička jer takvi standardi nisu ekskluziva nacionalnog ali ni međunarodnog prava, budući da oni transcendiraju jedno i drugo pravo. Njihova je intencija da ispune prazninu koju nacionalno pravo u kontekstu internacionalizacije iskazuje nedovoljnom zaštitom ili je međunarodno pravo nije u stanju u potpunosti kompenzirati. Ako su formulirani na operativan način, onda transnacionalni ustavni standardi mogu postati ‘’pametni’’ standardi koji npr. dopuštaju političkim institucijama i sudovima nacionalne države ostvarivanje visoke razine zaštite bez potrebe za konfrontacijom domaćih sredstava protiv međunarodne akcije.
Procesi modernizacije, ekstenzije i diversifikacije društvenih djelatnosti s kraja 20. i početka 21. stoljeća, te sve evidentnija veza između sporta, političke, ekonomske, kulturne i društvene ...stvarnosti, reflektirala se je i u ustavnom pravu suvremene države. U nastojanju da odgovore na pitanje kada se je to ustavno pravo pojavilo na neočekivanim mjestima (stadionima) i zbog čega bi se sport i sportska prava trebali shvatiti ozbiljno, autori skiciraju neke relevantne veze i probleme u odnosima između države, politike i sporta, ustavnog prava i subjektivnih prava pojedinca, odnosno konstitucionalizaciju sportskih tema na planu europskog i nacionalnog prava.
Nastojanje međunarodne zajednice da pitanje međunarodne vladavine prava postavi u sami fokus interesa međunarodnog i nacionalnog prava imalo je za posljedicu intenziviranje migracije ustavnih ideja, ...ustavne posudbe, ustavnog bricolagea, trendova koji na poseban način osvjetljavaju suvremenu poziciju nacionalnog ustavotvorca i znanosti komparativnog ustavnog prava. U ovome tekstu ukazuje se na opće karakteristike toga stanja kao i reflekse toga globalnog trenda u Republici Hrvatskoj. Temeljno je pitanje: utječu li procesi “migracije ustavnih ideja”, “ustavne posudbe” odnosno “ustavnog bricolagea” na ulogu koju ustavi i konstitucionalizam u nacionalnim okvirima imaju u stvaranju “plodotvorne međuigre između jačanja identiteta i očuvanja različitosti”?
U okolnostima povijesno određene političko-pravne rasprave koja je tijekom XIX. i XX. stoljeća pratila tranziciju liberalne ustavnodemokratske države klasičnog postanja u oblik socijalne države ...(welfare state, l'etat providence) jedna je uticajna struja pravnih pisaca tvrdila da je administrativno pravo - iz perspektive javnog prava u potpunosti različito od privatnog prava, budući da ono regulira odnose između države i privatnih građana. Kako je u tradiciji common lawa u društvu postojalo samo jedno jedino pravo, to se je u engleskoj pravnoj misli s kraja XIX st. posebno u okvirima ustavnog prava, izričito odbijala mogućnost razvitka posebnog upravnog prava. Najautoritativnije stajalište je pritom iznosio A.V. Dicey pisac klasičnog djela The Law Of the Constitution (1885.) koje je bilo vrlo uticajno u orijentaciji engleske pravne teorije i prakse i to ne samo u vrijeme nastanka nego i kasnije. Suština Diceyevog argumenta ističe nepostojanje bilo kakve potrebe za posebnim administrativnim pravom. Ipak, to je stajalište kasnije odbačeno razvojem teorije i prakse države blagostanja koja je u svojim okvirima upravo potakla razvitak upravnog prava. U tekstu autor rasvjetljava Diceyevu kontroverziju, te ukazuje na aktualnost stanovitih argumenata iz te značajne povijesne epizode tradicionalnog, ali i konstruktivnog konfrontiranja engleskog i francuskog ''pogleda na svijet'' prava i politike.
