Prispevek je posvečen vprašanju, kako izbrani prislovi in njihove medsebojne povezave z vezniki pomensko učinkujejo glede na to, kje v povedi stojijo. Ponekod je obravnavana tudi fakultativnost ...vejice v smislu njenega (ne)vpliva na skladenjski pomen. Pregledno je predstavljen in ovrednoten tudi dosedanji slovarski prikaz teh razmerij zlasti v SSKJ.
Prispevek analizira rabo slovenskih veznikov dokler in dokler ne na začetku in sredini večstavčne povedi. Pogosteje se pojavlja dokler ne, raba obeh pa je izrazito pogostejša na sredini povedi. ...Veznika sta analizirana kot del niza permutacij dejanj z izmenjevanjem dovršnika (DV) in/ali nedovršnika (NDV) ter veznika na treh mestih: veznik + glagol + glagol; glagol + veznik + glagol (1 x 2 x 2; 2 x 1 x 2). Pri dokler na vsaj enem mestu v permutacijah izrazito prevladuje nedovršnik, pri dokler ne dovršnik; najpogostejši permutaciji sta dokler NDV NDV in NDV dokler NDV ter dokler ne DV NDV in NDV dokler ne DV. Pri redkejših permutacijah je opazen prehod pomena povedi iz časovnosti proti pogojnosti. Dokler ne uvaja pleonastično zanikanje, a je ob izhodiščni nepredložni tožilniški vezavi kljub temu prevlada rodilnika zaradi formalne prisotnosti zanikanja zelo izrazita.
Prispevek obravnava tipologijo slovenskih podredno zloženih povedi, kakor se je izkazala z vidika različnih stopenj odvisnosti, s tem da najvišjo stopnjo odvisnosti med odvisnim in matičnim stavkom ...izražajo stavčnočlenski odvisniki (in znotraj njih vezljivi), nižja stopnja je izražena z nestavčnočlenskimi odvisniki, ki hkrati nakazujejo prehod v zgolj vzporednost dveh propozicij. Tipologija se omejuje na odvisnike, ki znotraj izhodiščne matične propozicije zasedajo vlogo stavčnih členov ali njihovih delov, zato so stavčnočlenski odvisniki.
Subordinirane strukture s veznikom što Pranjković, Ivo
Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
2019, Letnik:
45, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
U prilogu je riječ
o raznolikim subordiniranim strukturama s veznikom
što
u hrvatskom jeziku. Analiziraju se subordinirane strukture s
relativnim
što
, s eksplikativnim
što
, s uzročnim
što
te s ...veznikom
što
u sastavu brojnih složenih veznika i/ili vezničkih spojeva kao
što su
pošto
,
zato
što
,
zbog
toga što
,
uslijed toga što
,
zahvaljujući
tome što
,
kao što
,
osim što
,
nego
što
,
umjesto
što
,
nakon
što
,
prije
nego što
,
samo što.
This
paper deals with various subordinated structures in Croatian that contain the conjunction
što
.
We analyse the following types of subordinated structures: -
with a relative
što
,
e.g.
Osoba
što
je
upravo ušla nije mi poznata.
-
with an explicative
što
,
e.g.
Dobro ste učinili
što
ste
ih pozvali.
-
with a causative
što
,
e.g.
Žao mi je
što
se
nismo vidjeli.
-
with the conjunction
što
as
a part of various complex conjunctions such as:
pošto
,
zato što
,
zbog toga što
,
uslijed toga što
,
zahvaljujući tome što
,
kao što
,
osim što
,
nego što
,
umjesto što
,
nakon što
,
prije nego što
,
samo što.
Iako se koordinirane rečenične strukture u svom najjednostavnijem obliku shvaćaju kao određenim veznikom (simetrično) povezane sastavnice, koordinacija je daleko kompleksniji fenomen. Istraživanja su ...od početaka generativne teorije naovamo pokazala da koordinacija ne znači nužno simetričnost, a u pitanje se dovode i neke druge tvrdnje koje se obično uzimaju kao razlikovni element između koordiniranih i subordiniranih struktura. U ovom će se radu razmatrati koordinacija realizirana veznicima i i a te specifičnosti koje proizlaze iz strukturnih i semantičkih odnosa među koordinandima povezanima tim veznicima. Pritom ćemo se posebice osvrnuti na pojam elipse u koordiniranim rečeničnim strukturama te takozvanom „podizanju desnoga čvora“, koje se ostvaruje u nekim eliptičnim strukturama (npr. Ivana kuha, a Marko pije kavu). U tom će se smislu razmišljati o kriterijima prema kojima je u određenim koordiniranih rečenicama elipsa moguća, dok u drugima nije te će se pokušati odrediti razlozi za takvu diferencijaciju.
U radu se razmatraju koordinirane rečenice uvedene složenim veznikom kao i, kojim se povezuju ustrojstva na svim razinama iskaza, od rečeničnih dijelova, skupina i surečenica pa do tekstne razine. ...Najprije se raspravlja o koordinacijskoj prirodi tog veznika – njegovoj strukturnoj neovisnosti, poretku sastavnica i sročnosti – te njegovoj uporabi i zamjenjivosti drugim jednostavnim i složenim veznicima i korelativima. Pritom se razmatraju značenja koja se, uz osnovno značenje sastavnosti, izražavaju tim veznikom: poredbeno i gradacijsko. Poredbeno se može smatrati parentetičkom koordinacijom, pri kojoj je veznik kao i većinom zamjenjiv prijedložnim izrazom poput, dok je gradacijsko značenje slično onomu izraženom složenim veznikom ne samo... nego/već. Iako se po najvećem broju svojih obilježja veznik kao i svrstava u koordinacijske sastavne veznike, njegovo značenje nije posve istovjetno onomu jednostavnih veznika i i te, složenih a i i ali i ili korelativa i... i, koji su mu značenjski srodni i kojima je često zamjenjiv, već pokazuje i neka svojstva tipična za subordinirane i jukstaponirane strukture, primjerice manji stupanj predodžbene odvojenosti i kolebanje u sročnosti. Kako bismo dodatno ispitali potonje tvrdnje, složeni veznik kao i usporedili smo s odgovarajućim veznikom as well as u engleskome jeziku te zaključujemo kako je u oba jezika riječ o manje tipičnom sastavnom vezniku, kojim se često izražava parentetička (dometnuta) koordinacija poredbene ili gradacijske prirode.
Tema je našega rada izraživanje uzročnosti, navlastito njezina argumentativna vrijednost u konstrukcijama kao s’il échoue, c’est qu’il n’apprend pas ses leçons. Valja napomenuti da je vrsta ...konstrukcija ako P, Q opaziva kada je ako P činjenična, tj. kada propozicija P ne izražava nužno hipotezu, kao što je to općenito slučaj, nego činjenicu koja se je dogodila ili će se dogoditi. Tako nalazimo dopusne, suprotne, dopunske i emfatične sustave ako P, Q, ali u kontekstu našeg rada posvetit ćemo se samo uzročnim ako-konstrukcijama. Naš je rad strukturiran u tri dijela: prvo ističemo funkcioniranje uzročnosti u činjeničnim ako-konstrukcijama, zatim enuncijativno držanje generirano uzročnošću i, na kraju, samoprikazivanje govornika u francuskim uzročnim nehipotetičkim konstrukcijama.
U radu se analizira upotreba i funkcije da u makedonskim crkvenoslavenskim rukopisima datiranim od 12. do 16. stoljeća. U poredbi s hrvatskoglagoljskim i starosrpskim rukopisima evidentan je ...paralelizam u upotrebi da s finalnim, kompletivnim, adjunktivnim, konsekutivnim i optativnim značenjem. U vezi s razvojem hipotaktičnoga da relevantna je početna pozicija da u zavisnoj rečenici, kao i kontaktna pozicija s upravnim predikatom. Kao
važni mehanizmi u razvoju hipotaktičnoga da izdvajaju se reanaliza,
generalizacija i sintaktična sinonimija. Zamjena infinitiva konstrukcijom da s prezentom u staroslavenskim i crkvenoslavenskim rukopisima predstavlja
značajan proces u razvitku hipotaktičnoga da, a kao važan faktor izdvaja se latinski uticaj. U suvremenom kontekstu, razlike između zapadnih i istočnih južnoslavenskih jezika mogu se uočiti u razvoju i generalizaciji da u sferi faktitivnosti i ekspektativnosti u srpskom, hrvatskom i slovenskom jeziku. U makedonskom i bugarskom jeziku razvila se diferencijacija kod veznika za izražavanje faktitivnosti, tj. u kompletivnim rečenicama (дека, оти, че, pōs, oti), nasuprot veznicima koji se koriste u sferi ekspektativnosti i potencijalnosti odnosno u fi nalnim rečenicama (да, hína/ná; за да, diá ná/
γiá ná).
U radu se predstavljaju spoznaje o vezniku kao vrsti riječi i gramatičkim opisima veznika. Problematizira se promatranje veznika, kao i drugih nepromjenjivih vrsta riječi, unutar morfologije ili ...isključivo unutar nje. Na primjerima hrvatskih jezičnih priručnika (od najstarije gramatike Bartola Kašića do najnovije gramatike Silića i Pranjkovića) pokušava se dati uvid u probleme jednoznačnoga određivanja pojedinih jezičnih jedinica kao veznika. Naglašava se potreba preispitivanja gramatičkoga određenja veznika i predlaže moguće rješenje.
U prilogu se razmatraju neke pragmalingvističke, sociolingvističke i tekstovne značajke sklopova (uvijek anaforičkih) navedenih u naslovu i dodaje se kratak osvrt na jednu zanimljivu ...hrvatsko-talijansku (istroromansku) podudarnost.
PDF
