Premda je srpska vlada tek 2010. godine priznala nematerijalnu kulturnu baštinu kao pojam, ona je nezaobilazan dio antropoloških istraživačkih programa u Srbiji. U ovome radu uspoređujemo postojeće ...srpske nacionalne i socioantropološke prakse prema nematerijalnoj kulturnoj baštini te raspravljamo o važnosti tih praksi za očuvanje same baštine. Nadalje, kroz prizmu vizualne antropologije i vizualne etnografije proučavamo mogućnosti, prednosti i ograničenja korištenja vizualnih tehnologija u postupku očuvanja te baštine. Najzad, na vizualnu antropologiju primjenjujemo shvaćanje humanističkih i društvenih znanosti kao nematerijalne kulturne baštine (a ne samo kao organiziranog istraživanja te baštine), čime nadilazimo jaz između dekontekstualizacije nematerijalne kulturne baštine i njezina očuvanja.
U eseju The Ethics of Image Making; or, „They’re Going to Put Me in the Movies. They’re Going to Make a Big Star Out of Me” Jay Ruby razmatra potencijalne etičke probleme koji proizlaze iz ...(ne)opravdanog korištenja ljudima i ljudskim sudbinama u cilju stvaranja naizgled realističnih i prepoznatljivih slika/reprezentacija Drugih. Donedavno su pasivni subjekti preuzimali isključivo fiksirane i nametnute pozicije kako bi bili transformirani u estetske objekte i objekte znanstvenih studija koje su mahom odobravane pod izlikom stručnih znanstvenih istraživanja za zajednički napredak ili umjetničkih projekata vrijednih estetskog uživanja i divljenja. S obzirom na to da je naivna pretpostavka o kameri koja nikad ne laže odavno napuštena, a dokumentarno ne podrazumijeva objektivno, kojim se vrijednostima i profesionalnim obvezama prema fotografiranima/ snimljenima onda vode fotografi i filmaši? Imaju li umjetnici drugačije moralne ovlasti od znanstvenika ili fotoreportera? Kako objasniti raskol između reprezentacija Drugih i njihove vlastite slike o sebi? Ako se uzima nečija svakodnevica kako bi se konstruirao osobni umjetnički stav, gdje je potrebno povući liniju između aktualnosti života subjekata i estetskih težnji umjetnika? Upravo su ova pitanja ključna za preslagivanje vlastitih motiva i namjera, metoda rada i reprezentacijskog konteksta te paralelno osluškivanje Drugog s kojim se nužno gradi uzajamni odnos.
Polazeći od postojećih dokumentiranih paralela između etnografskog terena i fotografije, u članku se raspravlja o dilemama povezanim s odnosom između etnografa i sudionika istraživanja. Članak ...propituje kako se ideje osjetilne etnografije i umjetničkih praksi, kao i refleksivni pristup vizualnoj antropologiji, posebice kolaborativne i sudjelujuće metode, mogu pokazati korisnima u nadilaženju granica između istraživača i sudionika istraživanja. Nadalje, iskustvo snimanja fotografija može nam pomoći u boljem razumijevanju etnografskog terena. U tu svrhu članak nudi analizu određenog broja fotografija.
Od “krize predstavljanja” u 1980-ima, u antropologiji raste interes za vizualne medije i etnografski film. U ovome se članku, uvodeći u film općenito, predstavlja njegovo djelovanje na publiku. ...Percepcija filma uključuje vizualni, zvučni, ali i taktilni opažaj; oni su međusobno povezani i tjelesni. Kako se nadalje objašnjava, identifikacija publike s ljudima prikazanima na filmu odvija se mahom polazeći od njihovih lica i glasova; percepcija je povezana sa životom prije uporabe verbalnog jezika, dok smo bebe. Nadalje, fenomen koji se ne može “izreći” u pisanom predstavljanju jest ono što Homi Bhabha u svojoj knjizi The Location of Culture (1994) naznačuje kao “treći prostor”. Taj prostor, međutim, može biti predstavljen videom i filmom. Isto vrijedi i za emocionalnu supstancu glazbe. Kako navodi John Blacking u svojemu članku iz 1977, glazba i ples imaju „vrijednost u ljudskom društvu“ upravo zato jer su „posebnim, neverbalnim načinima komunikacije“ (obj. u zborniku The Anthropology of the Body koji je Blacking i uredio, str. 19), pa ih stoga može biti prilično kontraproduktivno predstavljati riječima. „Tjelesno znanje“ je daljnjim predmetom rasprave. Za razliku od „sklopa pravila“ o tome kako izvesti određenu akciju i njezinih simboličkih značenja, koje je moguće verbalno opisati, samu akciju kao „oblik znanja“, kao „tjelesno znanje“ nije moguće predstaviti riječima. No, kako razlaže Metje Postma u svojemu članku iz 1997. (str. 216-227), predstavljanje videom ili filmom može u tome ponuditi rješenje. U montaži filma, filmašev glas dolazi u prvi plan odlukama o tome koje će kadrove uključiti, u kojem trajanju, kojim redoslijedom, čime produbljuje analizu i interpretaciju koje su ionako već inherentne filmu. Dakako, i u fazi snimanja filmašev je glas utjecajan u smislu njezinih/njegovih odluka o tome što će se snimiti i na koji način. Tijekom razgovora uz projekcije, o filmu se mogu očitovati i drugi „glasovi“ vezani uz film, kao što su to ljudi prikazani u filmu, ali i primjerice studenti, profesori ili filmski i TV profesionalci, a filmaš ih može razmotriti te iznova montirati film, što vodi zaključnoj “višeglasnoj” verziji filma. Naposljetku, u kontekstu “osjetilnog zaokreta” u antropologiji vizualna antropologinja Sarah Pink u svojoj knjizi Doing Sensory Ethnography (2009) predlaže “stvarno se angažirati u aktivnostima i okružju koje se želi upoznati” (str. 70) i biti “etnografom u smislu osjetilnog šegrta” (str. 69). Time opisuje metode terenskog rada etnomuzikologa, čije ideje i koncepcije mogu biti dobrom inspiracijom antropologiji.
Ovaj rad istražuje izražavanje nacionalnoga identiteta u okviru suvremenih velikih sportskih događaja. Studija se fokusira na određene iskaze grčkosti kroz Zorbin ples u nacionalnim sportskim ...pobjedama, posebice košarkaškim. Pozornost se usmjerava na šire procese nacionalizacije naglašavajući društveno-političke odnose u koje je uključen sport. Terensko istraživanje odvijalo se na širem području Atene (Atika) i Patrasa (Peloponez) (rujan 2020. – rujan 2022.) i temelji se na metodama vizualne antropologije, u suradnji sa sugovornicima koji su na razne načine uključeni u sport. Kroz svoje omiljene navike, sportaši i navijači mogu izvoditi različite izvedbe unutar i izvan stadiona, naglašujući koliko sport može biti složen, slojevit i politički angažiran.
PDF
