U naslovljenom radu autor će sagledati odnos između popularne znanosti, suvremene kulture i novih oblika svakodnevnog života na razmeđi povijesnog razvoja i odgovora na globalnu zdravstvenu krizu ...koja je cjelokupni društveni život pogurnula u ono što ćemo u ovom radu postaviti kao tezu – kulturu vizualizacija. No i ona je sama djelom tehno-znanstvenog razvoja dvadesetog stoljeća iz tehnika promatranja ka znanosti slike i tzv. cyber-kulture. Da bi se kritički pristupilo razumijevanju suvremenog stanja stvari, medijska teorija razvijena na osnovama kritičke teorije društva i tehnologije postaje radikalno neadekvatna upravo zato što i veza između stvarnog života i njegove vizualizacije, između slike i svijeta efektivno ne postoji u općoj sve-jednosti integralnog prikaza zbilje kao čistog u-življavanja.
In the proposed presentation we will concern ourselves with the relationship between popular science, contemporary culture and the new forms of daily life on the crossroads of historical development and the answer to the global health crisis that has pushed the social life into something that we will theme as our main thesis – the culture of visualizations. This culture itself is a part of techno-scientific development of the twentieth century from the so called technics of the observer and image science to the cyber-culture and so on. The contemporary state of affairs can not be critically understood on the basis of media theory that has been developed on the grounds of social theory and its critique of technology because the notion of existing relations between the real and the virtual, image and the world effectively disappears in the integral show of visualization.
Vizualnost je u digitalnom dobu jedno od glavnih obilježja slanja poruka od pošiljatelja do primatelja informacije i vizualnog sadržaja. Stoga, i sam vizualni medijski narativ aktualna je tema u ...digitalnom dobu, zbog svoje brzine prijenosa, naklonjenosti čovjeka vizualnim sadržajima te percepcije društvene stvarnosti temeljene na vizualnosti. Slijedom toga, nameće se pitanje uloge i važnosti etike u vizualnoj eri masovnog odašiljanja informacija, kao i razvoja vizualne pismenosti medijskih publika. Zbog različitih interesa, medijske publike, radi što odgovornijeg pristupa razumijevanju vizualnih medijskih sadržaja, potaknute su da razvijaju sposobnost vizualnog opismenjivanja, uz srodnu medijsko- informacijsku pismenost (eng. MIL). U radu će biti pojašnjeni temeljni pojmovi vizualne kulture, vizualnih medija i vizualnog framinga, kao i uloga medijskih publika u razumijevanju i razlikovanju medijskog prikaza društvene stvarnosti od strane medijski konstruirane stvarnosti. Propitivat će se i važnost integriranja etike u proces odašiljanja, primanja vizualnih medijskih sadržaja koji, uz pomoć različitih sastavnica, pridonose jačanju odgovornosti i napretku društva.
Visuality is one of the main features of sending a message from the sender to the recipients of information and visual content in the digital age. Therefore, the visual media narrative itself is a current topic in the digital age, due to its speed, human affection for the visual content and overall perception of social reality based on visuality. Following the above, the question arises, the role and importance of ethics in the visual transmission of information, as well as the development of visual literacy of media audiences. Due to different interests, media audiences, with the aim of a more responsible approach to understanding visual media content, are encouraged to develop the ability of visual literacy, with related media information literacy (MIL). The paper will explain the basic concepts of visual culture, visual media and visual framing, as well as the role of media audiences in understanding and distinguishing the media presentation of social reality from media constructed realities. The importance of integrating ethics in the process of transmitting and receiving visual media content, which, with the help of various components, contribute to the strengthening of responsibility and the progress of society, will also be questioned.
Iako je udio fotografije u oblikovanju slike svijeta u eri vizualnog obrata postao notorna činjenica, usprkos intenziviranju istraživanja ovog medija pojedine su teme u kulturnoj povijesti još uvijek ...nedostatno zastupljene. Karakterističan je primjer arhitektonska fotografija, gdje osim studija autorskih opusa pojedinih protagonista fotografije u Hrvatskoj, još uvijek nema cjelovitih historiografskih uvida. Polazeći od interaktivne dinamike odnosa fotografije i arhitekture kao komplementarnih medija, u tekstu se analiziraju kompleksne uloge fotografije u bilježenju i (re)kreiranju značenja arhitektonskih prostora, urbanih ambijenata, javnih i privatnih prostora. S težištem na karakterističnim žanrovskim, medijskim i autorskim primjerima iz arhitektonske publicistike (albumi, periodika, monografije, katalozi izložbi), primjenom usporedne analize rasvijetlit će se značenja fotografije u medijaliziranju arhitektonskog diskursa i vizualiziranju urbanog identiteta Zagreba. Na osnovi analize modela sagledavanja prostora koji generiraju novu dinamiku odnosa slike i teksta, cilj je doprinijeti kontekstualiziranju arhitektonske fotografije unutar konstruiranja moderne kulture i oblikovanja kolektivne memorije grada Zagreba.
U tekstu se razmatra udio fotografije u arhitektonskim časopisima 1950-ih i 1960-ih godina, s posebnim osvrtom na transfere arhitektonskih ideja. Primjenom interdisciplinarne metode koja uključuje ...kontekstualni model vizualnih studija, povijesti umjetnosti, arhitekture i dizajna, na odabranim primjerima analiziraju se teorijske i kulturnopovijesne osnove, okolnosti nastanka i transformacije vizualnog jezika fotografije u arhitektonskim časopisima navedenog razdoblja. Umjesto (re)konstruiranja narativa, uloge fotografije u prikazivanju arhitektonske produkcije proučavaju se kao polje složenih odnosa u području proizvodnje kulture. Stoga se posebna pažnja posvećuje specifičnim načinima uspostavljanja vizualnih i značenjskih kodova komuniciranja arhitektonskih ideja zasnovanih na fotografiji, koje tijekom 1950-ih i 1960-ih nastaju u različitim političkim i kulturnim kontekstima. Cilj je ovog rada pridonijeti tumačenju arhitektonske fotografije, od dokumentiranja, preko društveno i politički angažirane kritike, do relativiziranja granica između arhitekture i popularne kulture u sferi vizualnih, estetskih, prostornih i ideoloških aspekata reprezentacijskog diskursa arhitektonskih časopisa.
Amaterski fotograf i novogradiški ljekarnik Karlo Dieneš ostavio je vrijednu zbirku fotografija koja nudi široke istraživačke mogućnosti. U ovom smo se istraživanju ograničili samo na njihovu ...društvenu ulogu. Pri tome smo postavili tri pitanja: koje motive je fotografirao i što mu je u tome bio uzor; kakav je bio utjecaj fotografija i fotografiranja na njegove društvene veze i status; te na koje ih je načine mogao predstaviti javnosti i time utjecati na onodobnu vizualnu kulturu.
Članak razmatra dva filma Haruna Farockija – Ein Bild (1983.) i Nicht löschbares Feuer (1969.) – te ih dovodi u vezu s teorijskim postavkama Mirzoeffove kontrapovijesti vizualnosti i Rancièreovim ...argumentima koji se tiču emancipiranog gledatelja. Temeljna je teza da eksperimentalna, semantički nejasna ili nedovršena slika može u epistemološkom smislu biti od vrijednosti gledatelju za političko djelovanje. Rad predlaže nazivlje kapitalna slika i kapilarna slika u svrhe ocrtavanja sličnosti i razlika među različitim oblicima proizvodnje slike. Istraživanje se zaključuje uvidom u emancipacijsku snagu filmske slike u trenucima kada se može vidjeti struktura proizvodnje same slike na ekranu. Objelodanjeni rad koji je sadržan u slici postaje rad gledatelja u demistifikaciji homogenosti njezinih značenjskih kodova.
Pojam ‘okulocentrizam’ razmatramo polazeći od činjenice da je spoznaja u zapadnoj civilizaciji određena vizualnom paradigmom. Klasična Grčka privilegira vid kao najplemenitiji osjet. Razvoj ...zapadnjačke filozofije također pokazuje njenu stalnu ovisnost o vizualnim metaforama (sjene na zidu Platonove pećine, Augustinova glorifikacije božanske svjetlosti, Descartesove ideje dostupne mentalnom pogledu, prosvjetiteljska vjera u podatke koje nam pružaju naša osjetila, termini poput ‘spekulacije’, ‘opservacije’, ‘refleksije’, ‘teorije’ ili ‘prosvjetljenja’). Premda zapadnjačka misao daje prednost vidu naspram ostalih osjetila, uz okulocentrizam se uvijek javlja i njegova kritika. U radu nastojimo pokazati da takvo međusobno osporavanje i uvjetovanje okulocentričkog i antiokulocentričkog diskurza oblikuje pojam realnog u nekom razdoblju. Postavlja se pitanje nije li stoga i vizualna kultura suvremenosti samo još jedna koncepcija viđenja?
Stvaranje fizičkih i virtualnih predmeta puno je više od primjene tehničkih aspekata inovacije i kreacije. Predmeti bi trebali biti projektirani imajući na umu kako tehnička znanja tako i principe ...dizajna (kombinaciju tehničkih vještina, ekspertize iz društvenih istraživanja, saznanja iz humanističkih znanosti i kreativnih tehnika).
Rezultat tehničkih procesa nisu samo stvari koje imaju obilježje funkcionalnosti, već predmeti koji donose dodanu vrijednost, „obraćaju se“ korisniku i stvaraju emocionalnu vezu kao „interface“ (sučelje) 1. Komunikacijski lanac bio bi upravo nemoguć bez te dimenzije.
Čini se da većina tehničkih učilišta u Hrvatskoj zanemaruje povezanost ovih dvaju polja, kao i važnost uvođenja silabusa s naglaskom na dizajn, još uvijek ne poučavajući „dizajn kao kognitivnu teoriju“ 2. Iz tog je razloga uvođenje i razvoj obrazovnog sadržaja koji obuhvaća osnovne principe dizajna na tehnička učilišta od iznimne važnosti. Takav interdisciplinarni pristup pokazao se vrlo uspješnim na većini inovativnih obrazovnih institucija, poput MIT Media Lab-a i Sveučilišta Aalto.
Slijedeći taj koncept, na Tehničko veleučilište u Zagrebu uvedena su dva nova kolegija i oba se temelje na odnosu društvenih i humanističkih znanosti prema dizajnu.
Viktorijanske prikaze djetinjstva nalazimo u raznolikim kulturnim tekstovima, i to u različitim verbalnim i vizualnim oblicima – od književnih opisa do samostalnih slika. Aličine pustolovine u ...Čudozemskoj Lewisa Carrolla (1865.) u tome smislu ne predstavljaju iznimku. Međutim, Aličin lik jedan je od prvih koji se prometnuo u intermedijsku figuru, pri čemu je Alica postala junakinjom fantastične književnosti kao i ikonom popularne kulture. Ovaj se rad usmjerava na tri oblika Aličina umjetničkoga prikaza: (a) verbalni Lewisa Carrolla, (b) fotografske otiske „prave“ Alice, Alice Liddell, koje su načinili Carroll, 1858. godine, i Julia Margaret Cameron, 1872. godine, kao i na (c) ilustracije Lewisa Carrolla (1864.) i Johna Tenniela (1865.). Istražujući višestruke Aličine prikaze u odabranome korpusu, cilj je rada utvrditi je li Carrollova junakinja ikada bila „prava“ viktorijanska djevojčica. Nadalje, u radu se analiziraju Aličine vizualne karakteristike u svrhu razotkrivanja Alice kao onodobnoga vizualnoga koncepta.
U radu se ispituje vizualna kultura s obzirom na opreku prirodno/kulturno. Istraživanjem koje obuhvaća radove W. T. J. Mitchella, W. Benjamina, M. Foucaulta i J. Baudrillarda pokazuje se povijest ...uloge vizualnog i značenja koja ono može imati u širem društvenom kontekstu. Utvrđuje se nemogućnost da se vizualnost odredi samo kao prirodnu ljudsku zadanost te se stoga iznosi uloga koju u njoj imaju ideološki i politički mehanizmi. Sama ideologija prikaza se razotkriva kao uvijek prisutna, a naročito s tehnološkim razvitkom, a prije svega usponom fotografije, filma, televizije i Interneta. Ideologija prikaza tim razvitkom napreduje do ideologije vidljivoga kao stvarnoga, a u pozadini gubi referentnu točku u stvarnosti. Ipak, kako se viziji ne može u potpunosti odreći prirodnost, pokazuje se da vizualno treba promatrati u stalnoj interakciji prirodnog i kulturnog. Takva dvosmjernost odnosa pokazuje i (ne)skrivenu moć vizualnoga, ali i ne uvijek unaprijed zadanu ideološku moć slika. Statičnost isključivo prirodne ili ideološke paradigme vizualnosti se napušta, a produkti vizualnosti ne zauzimaju više samo unaprijed definiranu poziciju subjekta moći i time tvore granicu ideološkog i političkog u vizualnoj kulturi.
PDF
