Autor na temelju znanstveno-istraživačkog projekta Europsko istraživanje vrednota (EVS - 2008.) te na temelju Atlasa europskih vrednota i ostale recentne literature pretresa sustav vrednota u ...Hrvatskoj, komparirajući hrvatske podatke s podatcima starih EU članica, novih EU članica, zemalja kandidatkinja te ostalih europskih zemalja koje su obuhvaćene EVS istraživanjem. Autor konstatira da u hrvatskome društvu i Crkvi nedostaje svekolike objektivne, izgrađujuće i na budućnost usmjerene kritičke svijesti, ali i potrebnoga nadstranačkog i nadskupnog jedinstva. Unutar Europe, koja je istodobno sekularna, ali i religiozna, Hrvatska pokazuje trend diferencirane distanciranosti od Crkve u različitim dimenzijama crkvenosti. Brak i obitelj, kako za Europljane tako još više za Hrvate, i dalje ostaju temeljnim vrednotama, dok kultura rada u Hrvatskoj i dalje ostaje na iskušenju, a s njome i odnos prema slobodnome vremenu. Nadalje, za Hrvate se vrednote prijatelja i poznanika u svome prijelazu između prijateljstva i poznanstva pokazuju veoma fluidnima uz ostatke mentaliteta iz bivšega komunističkog političkog sustava. Dok je povjerenje u političke ustanove kod suvremenih Europljana veoma nisko, što ih istodobno ne čini odmah politički apatičnima jer i dalje sami odlučuju koliko će se politički angažirati iz osobnih ili društvenih razloga, dotle su Hrvati uz izrazito nisko povjerenje u vlastite političke ustanove i politički apatični. Komparacijom odnosa Europljana i Hrvata prema vrednoti novoga života, Hrvatska je bliže novim EU članicama te zemljama kandidatkinjama i ostalim europskim zemljama nego starim članicama EU. Autora osobito zabrinjava i tjera na razmišljanje fenomen rapidnog opadanja povjerenja u vojsku, policiju i Crkvu u Hrvatskoj, za koji donosi plauzibilna tumačenja uz kritički osvrt. Kao i u nekim drugim vrednotama tako i u svezi vrednote solidarnosti i socijalne (ne)osjetljivosti, Hrvatice i Hrvati opet zaostaju za stanovnicima zemalja Starog Kontinenta.
Da bi Kristova Crkva u Hrvatskoj, a dijelom i u Europi, mogla promicati, zagovarati i živjeti temeljne čovjekove vrednote kao i specifično kršćanske vrednote, nužno je koristiti različite modele pastoralnog djelovanja koji su u korelaciji s današnjim čovjekom, s njegovom konkretnom društvenom i životnom situacijom. Tu autor donosi četiri temeljna pastoralna modela: 1. model univerzalne crkvene strategije; 2. model pastoralnog koncentriranja na pojedine vrednote; 3. model stupnjevite i distancirane crkvenosti te 4. model duhovnih pokreta.
Autor na kraju članka snažno ističe da crkvenost i vjera moraju biti transparentne i drugima iskustveno prepoznatljive i dohvatljive po konkretnome čovjeku vjerniku koji daje obrazloženje nade svojim životnim svjedočanstvom, a ne samo govorenom (ili naviještanom) riječju.
Govor je situacijski akt. On je takav već u svojoj genezi, gdje u njegova nastajanju dijete sudjeluje jednako kao i njegova okolina. U tome nastajanju vide se sve strukturalne komponente govora: ...kontekst (situacija), ritam, intonacija, intenzitet, napetost, mimika i geste, Sto će se sve sačuvati kad u govoru dođe i riječ. Ne samo sačuvati, nego će te neleksičke komponente govora imati važnu emotivnu i semantičku ulogu u komunikaciji riječima. Na tim osnovama je u sklopu zagrebačke fonetike nastala i lingvistika govora. Takvo poimanje govora i takva struktura govora nalaze se u temeljima proučavanja zagrebačke fonetike. Zagrebačka fonetika isto je tako proučavala sve karike govornog lanca: emisiju, transmisiju, percepciju (recepciju). Za razliku od istraživanja u drugim fonetksim institutima i institucijama u svijetu, gdje se proučavala produkcija govora - i to grafičkim analizama pomoću oscilografa i sonografa - zagrebačka fonetika utemeljila je percepciju govora. U percepciji se nije ograničila na slušni osjet, već je u svojim proučavanjima obuhvatila sve osjete, što je naročito važno kad se radi o rehabilitaciji s/ušno i govorno oštećenih osoba. IJ eksperimentalnom radu na percepciji koristili smo ne samo osobe koje dobro čuju nego i nagluhe osobe, jer su nam baš nagluhe osobe dale sigurne perceptivne podatke o tonalitetu pojedinih glasova. Uvedeno je i korištenje akustičkih filtara, koji su nam omogućili da perceptivno utvrdimo visinu glasova i najbolja frekvencijska područja za ritam i intonaciju. Akustički filtri pokazali su da se glasovi govora mogu razumijeti na vrlo ograničenim frekvencijskim područjima, čime se stvara slušna optimala glasa. Toliko je bogatstvo govora promatrano sa stanovišta njegove percepcije. Pomoću akustičkih filtara mogli smo dokazati da je naše slušanje selektivno, to jest da se osniva na eliminiranju pojedinih frekvencijskih područja. Slušanje je, dakle, diskontinuirani fenomen. Akustički filtri također su omogućili da perceptivno uočimo da se u svakom vokalu promjenama tonaliteta nalaze svi vokali, a u svakom konsonantu svi konsonanti. U povijesti jezika mogu iz jednog glasa nastajati različiti glasovi da se nakon više stoljeća vrate u prvotnu formu, a u skladu s harmonijom tonaliteta u pojedinom jezičnom sustavu. Toliko je ljudski govor otporan na propadanje. Mnogo je otporniji od smjene stoljeća i generacija. Produkcija govora bila je također stalan predmet izučavanja zagrebačke fonetike. Proučavanje artikulacijske optimale - kao pendcinta slušne optimale - aktivnosti fonetičara na radiju i televiziji, uvođenje kulture govora i retorike predstavljaju bogatu lepezu rada na produkciji govora. Proučavanje produkcije govora i bolje produkcije govora bilo je obogaćeno mnogostrukim postupcima fonetske korekcije pomoću aparata (novih) i bez aparata. Po prvi put je u fonetskim istraživanjima baš zagrebačka fonetika proučavala u govornom lancu intervencije u transmisiji govora: ne sa ciljem da ostane isti kao u emisiji (kao što su to bila proučavanja pri izboru najboljeg telefonskog kanala), već da filtarskim "deformacijama" taj govor bude razumljiviji u slučaju problema u slušanju i govoru ili da bude bolji rezultat u učenju stranih jezika. Tako je zagrebačka fonetika svojim istraživanjima obuhvatila sve karike govornog lanca i sve izražajne mogućnosti koje koristimo u govoru. To je bila velika novina u fonetskim istraživanjima. Te komponente govora sudjeluju u svim ostvarenjima govora, od obične komunikacije do književno-estetskih ostvarenja. Sva su ta ostvarenja proučavali sudionici zagrebačke fonetike. Široko poimanje fonetike kao govorne cjeline omogućilo je zagrebačkoj fonetici primjenu u učenju jezika - bilo materinskog jezika, kada su se pojavljivali problemi u slušanju ili izgovoru, bilo stranog jezika. Na tim osnovama stvorena je metoda učenja stranih jezika (audiovizualno-globalnostrukturalna metoda) i verbotonalna metoda rehabilitacije slušno i govorno oštećenih osoba. Kultura govora i retorika predstavljaju važnu aktivnost zagrebačke fonetike posljednjih deset godina. Naše škole i javne ustanove, kao i pojedinci, mogu dignuti na mnogo veću razinu svoj hrvatski jezik pomoću tih aktivnosti zagrebačke fonetike. Od svojeg početka, 1953. godine, pa do danas zagrebačka fonetika, temeljena na govoru, preko verbotonalne metode rehabilitacije slušanja i govora, preko audiovizualno-globalno-strukturalne metode, preko kulture govora i retorike, postala je i društvena kategorija. Mislim da joj to daje naročitu vrijednost.
Autorica u ovom prilogu analizira suvremenu situaciju društvenih promjena i postavlja pitanje o znakovima krize i nade: U čemu se sastoji izvanredno obrazovno stanje izvan, ali i unutar Crkve? Kako ...se preobražajni procesi u Europi odražavaju na život mladih? Što je s religijskopedagoškog i pastoralnoteološkog motrišta potrebno mladima u toj situaciji? Što obitelj, Crkva i škola mogu učiniti s mladima – ali, također, što mogu naučiti od mladih?
Autori analiziraju rezultate istraživanja procjene nekih općih (socijalnih) i obiteljskih vrednota u očeva i majka djece osnovnoškolske dobi u Hrvatskoj poslije Domovinskog rata. Uzorak
čine 752 ...bračna para iz sela, grada i velikoga grada. U radu su prikazane usporedbe procjena ispitanika u njihovu prebivalištu i
usporedbe procjena ispitanika iz naselja različitih veličina. Rezultati
istraživanja pokazuju da ispitanici, neovisno o partnerskoj ulozi i vrsti
naselja u kojem prebivaju, veću važnost daju obiteljskima nego općim vrednotama. U procjenjivanju sedam ponuđenih općih vrednota
muževi i žene su najviši rang dali vrednotama »ljubav« i »vjernost« te
»poštenje« i »čovječnost«, neovisno o sredini u kojoj žive. Analiza
podataka je pokazala da vrednotu »ljubav« statistički značajno različito procjenjuju muževi i žene te ispitanici iz različitih vrsta naselja. U procjenjivanju pet ponuđenih obiteljskih vrednota najviša mjesta na rang listi zauzele su vrednote »dijete« i »obitelj«. Razlike
u vrjednovanju »braka« pokazuju da ga ispitanici sa sela vrjednuju
više nego oni u gradu te da se partnerstvu daje prednost više u
gradskoj nego u seoskoj sredini. Vrijednosti nekih pokazatelja obiteljske dinamike govore u prilog poštivanja egalitarnog vrijednosnog sustava u obiteljima pri donošenju odluka, provedbi postupaka važnih za obitelj i u funkcioniranju obitelji. Tradicionalne
obiteljske vrijednosti zadržale su se tek djelomice u naseljima svih
veličina a najzastupljenije su u selu. Vrednote egalitarnog sustava prepoznate su vodećim smjernicama u stvaranju osobnih i obiteljskih
orijentacija.
Ustavne vrednote su kao ekstenzije javnog razuma (public reason) na odlučujući način odredile razvitak, prirodu i život klasične i suvremene ustavnosti. Pozicionirane kao ''ustavne suštine'' ...(constitutional essentials) s integrativnom funkcijom one ne prestaju biti predmetom ekstenzivnog i ostrašćenog tumačenja. U tekstu autor iznosi i razmatra vezu između konstitucionalizma i ustavnih vrednota uz prethodne nužne napomene koje se tiču osnovnih pitanja o vrednotama, njihovom značaju u razvitku komparativnog konstitucionalizma, te posebno o njihovom mjestu, ulozi i smislu njihovog postojanja u kontekstu suvremenog transnacionalnog i nacionalnog ustavnog prava.
U ovom radu istražuje se tradicijski seoski identitet i mogućnost njegovog uključivanja u ruralni turistički proizvod. Temeljni ciljevi istraživanja u radu su prije svega definiranje tradicijskog ...seoskog identiteta, a potom iznalaženje modela kako ga uključiti u ruralni turistički proizvod. U svezi s navedenim ciljevima postavljena
je hipoteza s kojom se tvrdi da uključivanje elemenata tradicijskog seoskog identiteta u ruralni turistički proizvod on postaje zanimljiviji, prihvatljiviji i konkurentniji na turističkom tržištu. Dokazivanje postavljene hipoteze provodilo se na primjeru ruralne turističke destinacije Istre, primjenom metode intervjua s žiteljima Istre u
dobi od 60 i više godina, te metodom anketiranja turista u Istri s kojom se utvrdilo je li turistima tradicijski seoski identitet interesantan i kako ga prihvaćaju u ruralnom turističkom proizvodu.
Članak ukazuje na stvarnost u društvima zapadne demokracije u kojima se pojavom alternativnih oblika života događa ugrožavanje kršćanskih vrednota. Tipični trendovi u europskim društvima jesu: ...opadanje zanimanja za sklapanje brakova, rastave i rastakanje obitelji, rođenja izvan braka, nebračna životna zajedništva, obitelj s jednim roditeljem, ponovna odnosno druga, treća ženidba.
U odnosu na teoriju investiranja i promjena vrednota autor ističe da je u vrednote potrebno investirati. Investiranje je povezano sa čimbenikom dobiti, vremena, napora i odricanja. Krucijalno je pitanje koliko je suvremeni čovjek spreman investirati, primjerice u moralnost vlastitog ponašanja i djelovanja i u moralnost obiteljskog života.
U zapadnim društvima javljaju se trendovi koji zastupaju koncepciju odgoja u kojem: ne treba zabranjivati, nego poticati; ne naređivati, nego predlagati; ne poučavati, nego motivirati i ne kritizirati, nego učvršćivati. Autor se zalaže za odgojni stil u kojem namjesto »nego« dolazi »i«. Suvremeni roditelji, među njima i mnogi kršćanski roditelji, u svom odgojnom djelovanju kreću se od zrelog odgojnog stila, koji uključuje emocionalnu podršku i postavlja zahtjeve, preko ravnodušnog i naivnog odgojnog stila do paradoksalnog stila, u kojem se stavljaju zahtjevi bez emocionalne podrške.
Na kraju autor ističe da se u Hrvatskoj može očekivati pojava alternativnih životnih zajedništva i, kako porast svijesti prenošenja kršćanskih vrednota, tako i porast delegiranja kršćanskog odgoja na sekundarne ustanove.
Autor smatra kako je za odgovorno sudjelovanje građana u javnom političkom životu potrebna određena politička kultura. To uvjerenje nastoji tumačiti u vidu budućih parlamentarnih izbora u Republici ...Hrvatskoj. Promicanje dostojanstva svakog čovjeka je temelj političke kulture, dok su vrednote - istina, poštenje i solidarnost – njezin sadržaj. U tom svjetlu ukratko se analiziraju obećanja na prošlim parlamentarnim izborima (2007), ostvareno i neostvareno, i time stvorena trenutna mnogostruka društvena i politička situacija s naglaskom na neke izazove koji očekuju kandidate i biračko tijelo.
Fenomenološki se opisuju najvažnije promjene s kojima se suočava ili će se postupno sve više suočavati crkveni pastoralni služitelj - dušobrižnik; nastoji se analizom ukazati na moguće funkcionalno ...mjesto crkvene zajednice u tim promjenama te istaknuti zadaće koje stoje pred crkvenom praksom. Političko-društveno-gospodarske i društveno-etične promjene: stvaranje demokratske države i njezina demokratskog oblika, višestranačje, prijelaz na novi model gospodarstva, prijelaz iz društvenog u privatno vlasništvo, iz planiranog u tržišno gospodarstvo i slobodno poduzetništvo; za naše hrvatske prilike - iz pokušaja samoupravljanja u poduzećima u relativno krut odnos poslodavac-posloprimac, stavljaju u prvi plan socijalno-etična pitanja. Potrebno je postaviti nove temelje društvenom moralu u sadašnjem prijelaznom procesu koji u prvi plan uzima vrijednost slobode, poduzetništva, proizvodnje i tržišta, nasuprot jednakosti, pravednoj raspodjeli i socijalnoj pravdi. Zadaća je stvarne crkvene prakse unošenje pravog evanđeoskog duha u društveni vrijednosni sustav koji se sada iznova oblikuje. Izmijenjen društveni položaj Crkve koja sada slobodno nastupa u javnosti traži i njezino specifično suočavanje s društvenom zbiljom - da djeluje kao etični korektiv. U tom se sklopu opisuju zadaće pastoralnih djelatnika. Više nije dostatan samo dušobrižnik, nego organski strukturirana zajednica. Pastoral, osobito na razini mjesnih zajednica (župa) mora biti sposoban objektivno raščlanjivati postojeće stanje, razjašnjavati ga u svjetlu poruke Evanđelja i dati posebnu aktualnost socijalnom nauku Crkve. Potreban je zato organiziran i programiran pastoral koji će dati više udjela crkvenoj zajednici, njezinom laičkom dijelu, što zahtijeva izlaz iz paternalističkog i autoritarnog dušobrižničkog modela koji još uvijek prevladava. Nije više dostatan samo dušobrižnički profil pastoralnog djelatnika. Svećenik bi morao biti osposobljen i za odnos s pluralnim društvenim ambijentom. Mora se također priviknuti i na druge pastoralne suradnike. Potrebno je izgrađivati i profil drugih pastoralnih djelatnika (vjeroučitelji, župni suradnici itd).
