Autor u članku želi pokazati odnos između čovjeka i prirode u svjetskim religijama. U tom prikazu polazi se od religijskih predaja o počecima svijeta i čovjeka u hinduizmu, budizmu, židovstvu, ...kršćanstvu i islamu. Prvim čovjekovim grijehom ozbiljno je narušena ravnoteža odnosa između čovjeka i prirode. Neodgovornim djelovanjem svakodnevno se razara svijet te je i sam život dovoden u opasnost. Prema religijskim tradicijama u početku je vladalo jedinstvo i sklad među svim stvore¬njima. Tom prvobitnom rajskom stanju čovjek i danas teži.
Navedene religije nude cjelovita rješenja za prevladavanje ekološke krize. U hinduizmu se osobito ističe put ljubavi bhakti–marga i moralno djelovanje karma–marga. Budizam za postignuće jedinstva i sklada cjele prirode zahtijeva od čovjeka da nadvlada vlastitu sebičnost. Židovska starozavjetna tradicija želi posvjestiti izvorno shvaćanje ključnih biblijskih izraza podložiti i vladati. 'Podložiti' znači obrađivati zemlju i njegovati je na obostranu sreću i zadovoljstvo, a 'vladati' treba tako da se maksimalno čuva i štiti život. Isus u Novom zavjetu primjerom čovjeku svjedoči kako treba dosljedno ustrajati na odricanju od navezanosti na prirodne resurse, tj. na prirodu. Islam čovjeka smatra odgovornim za sudbinu Alahovog stvorenja. Zato on mora posebnu pozornost usmjeriti na svoje djelovanje. Da bi tim putem sigurno kročio, preporuča mu se post kao izvanredno i djelotvorno sredstvo samodiscipliniranja jer samo se tako može uspostaviti ispravan i uravnotežen odnos prema prirodi.
Ova rješenja koja pružaju religije, temelj su za korjenite promjene odnosa između čovjeka i prirode.
Autor je pravnik koji je kao pripadnik španjolskih kršćanskih demokrata nakon Drugoga svjetskog rata aktivno sudjelovao u nastojanjima španjolskih demokratskih snaga da se Španjolska i njeni ...stanovnici kao aktivni sudionici uključe u složeni proces stvaranja nove demokratske Europe. Kao izravni svjedok on opisuje nastojanja Španjolaca u domovini i inozemstvu za vrijeme Francova režima oko priključenja pokretu europskih integracija. Unatoč progonu, osudi na ograničeno kretanje i interniranju na otok Fuerteventura, nikada nije izgubio vjeru u demokraciju. Kao zastupnik Unije demokratskog centra 1977. postaje članom novoga demokratskog parlamenta, a uskoro i predsjednik španjolskoga Zastupničkoga doma koji donosi novi španjolski demokratski Ustav.
Autor podsjeća kako u Europi valja poraditi na očuvanju i promicanju kulturalnih i moralnih vrednota. U Europi koja se ujedinjuje, valja promicati i odgoj za vrednote. U skladu s društvenim naukom Crkve valja izgrađivati Europu solidarnosti, što bi, govoreći jezikom evanđelja, bila gradnja "kuće na stijeni".
Ljudska i manjinska prava i slobode doživljavaju krajem dvadesetog i početkom dvadeset prvog stoljeća pravi procvat i sveukupnu afirmaciju svuda u svijetu, a osobito u Europi. Veliki doprinos tome ...dali su Europa i njezine asocijacije, zapravo Vijeće Europe svojom zakonodavnom aktivnošću te Europski sud za ljudska prava svojom jurisprudencijom, kojom je pokazao da uspješno izvršava svoju zadaću zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. U normativnoj djelatnosti Vijeća Europe kojom ona uređuje ljudska prava i temeljne slobode, svakako najznačajnije mjesto u nomenklaturi njezinih pravnih akata zauzima Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. No ona, kao i mnogi drugi međunarodni pravni akti, pati od općenitih formulacija, načela i standarda kojima nije egzaktno i cjelovito određen sadržaj. Radi ostvarivanja ciljeva i svrhe same Konvencije, vezanih uz razvoj, ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda te na osnovi toga doprinošenja ostvarivanju zajedničkih vrijednosti i ciljeva koji proizlaze iz zajedničkog naslijeđa političke tradicije, ideala slobode i vladavine prava, Vijeće Europe nije moglo ostati samo na normativnoj razini, već je ustanovilo Europski sud za zaštitu ljudskih prava. Samu normativnu razradu ostvarivanja i zaštite ljudskih prava Konvencija je primarno uredila kao pravo i dužnost država ugovornica, a tek supsidijarno kao nadležnost Europskog suda.
U obavljanju navedene zadaće Vijeće Europe je pred svoje članice i sam Europski sud postavilo imperativni cilj koji kvalitativno mora ispuniti zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, sadržan u zahtjevu da se ljudska prava i temeljne slobode ne mogu štititi samo formalno, već da se mora osigurati i njihova realna zaštita. U provedbi zaštite konvencijski utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda Europski sud se vrlo brzo susreo s čitavim nizom problema koji proizlaze iz općenitosti i nedovoljne određenosti pojedinih njezinih normi. Pritisnut zahtjevom da mora u svom postupanju osigurati djelotvornu, kako formalnu, tako i realnu zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Europski sud je sam primjenom sudskog aktivizma i metode evolutivnog tumačenja konvencijskog sadržaja, polazeći od ideala i vrednota izraženih u samoj Preambuli Konvencije, počeo zauzimati stajališta u kojima je izražavao što on razumijeva pod sadržajem pojedinog prava i temeljne slobode što ih utvrđuje Konvencija. Takav njegov rad imao je i ima znatan utjecaj na rad svih, a ponajviše ustavnih sudova u razvoju kvalitete pružanja zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.
U ovom radu nastoji se povući razlikovanje između diskrecijske ocjene u postupanju i odlučivanju upravnih tijela od metode slobodnog tumačenja pravnih normi i propisa, na jednoj strani te od sudskog aktivizma na drugoj. Naravno da se nastoji ukazati i na zajedničke karakteristike koje povezuju navedene načine postupanja upravnih i sudbenih tijela te tumačenja pravnih normi i pravnih propisa.
Nadalje, nastojalo se u kratkim crtama prikazati razvoj sudskog aktivizma, zatim ukazati na najprezentnije oblike njegova ispoljavanja u praksi Europskog suda i Ustavnog suda za ljudska prava Republike Hrvatske te na neke aspekte međusobnog utjecaja. Također, rad se bavi prednostima i nedostacima sudskog aktivizma, posebice s aspekta očuvanja temeljne linije razdvajanja između zakonodavne i sudbene vlasti te opasnosti da se primjenom pretjeranog sudskog aktivizma ne prijeđe ova linija i da sudbena vlast ne počne zadirati pa i preuzimati zakonodavne prerogative.
Autor pod tradicionalnom kulturom razumijeva kulturu predindustrijske civilizacije
općenito.
Polazeći od gledišta da se vrednote usvajaju tijekom socijalizacije pojedinca u djetinjstvu
i mladenaštvu, ...autor je ustanovio da znatna većina populacije Jugoslavije
potječe iz ruralnih zajednica u kojima su primarne grupe uglavnom još uvijek zadojene
vrednotama tradicionalne kulture, odnosno njezine seoske dimenzije. Stvarajući
moderno društvo i modernu kulturu, ovi ljudi u njih unose vrednote i mentalitet
tradicionalnoga društva i kulture.
Predindustrijski sistem vrednota utječe na razvoj suvremenoga jugoslavenskog
društva tako što usporava promjene u proizvodnji i tehnikama rada te djelujući i
kočeći industrijsku organizaciju rada. On također podržava statičnost proizvodnje,
izbjegavanje proizvodnog rizika i ravnodušnost spram inovacija i principa radne racionalnosti,
discipline i efikasnosti.
Dok u pred industrijskom društvu srodstvo i lokalna zajednica određuju životni ciklus
pojedinca, dotle u modernom društvu tu ulogu imaju brojne i specijalizirane institucije.
U suvremenom jugoslavenskom društvu prejaka privrženost vrednotama tradicionalne
kulture dovodi do ekstremnog familijarizma, sklonosti klansko-klikaškom povezivanju,
uloge neformalnih grupa i podložnosti paternalističkom autoritetu. postoji
općenita tendencija prenošenja društvenog sustava tradicionalne lokalne zajednice
u funkcionalne institucije, što - između ostalog - umanjuje ulogu samoupravnog
sistema koji se razvija u suvremenom jugoslavenskom društvu.
Autor se zalaže za sustavna empirijska istraživanja utjecaja kulturnih vrednota na
društveni razvoj, koja bi omogućila pouzdano rasuđivanje o stvarnom utjecaju
vrednota tradicionalne kulture.
Autori članka kao istraživači na projektu European Values Study (EVS - 2008.) na temelju dobivenih rezultata pretresaju bitne vrednote za uspješan brak. To čine na temelju empirijske metode ...socijalnih znanosti i analitičko-kritičke metode teoloških znanosti. Prema EVS - 2008. još uvijek visok postotak ispitanika hrvatskih građana smatra da brak nije zastarjela institucija. S jedne strane, vidljivo je u Republici Hrvatskoj tradicionalno mišljenje o vrijednosti braka, a s druge strane, očit je utjecaj (post)modernog društva koji se odražava i u smanjenju broja sklopljenih brakova. U EVS-u 2008 najvažnije vrednote za uspješnost braka jesu: vjernost, spremnost na raspravljanje o problemima koji se pojave između muža i žene, djeca i dobar seksualni odnos, a vrednote: slaganje u politici, biti istog socijalnog porijekla te dijeliti isto vjersko uvjerenje obilježene su kao vrednote koje nisu bitne za uspješan brak. Najviše pozicionirano mjesto vrednote vjernosti u percepciji ispitanika može se povezati i sa činjenicom da brak u hrvatskom suvremenom društvu još uvijek nije zastarjela ustanova. Vjernost kao bitna vrednota za uspješan brak, kao i stvarna situacija te trend u svezi sklopljenih i rastavljenih brakova, prema autorima predstavljaju spoznaju (saznanje) i hitan poziv Crkvi i crkvenim djelatnicima u Hrvatskoj da kvalitetno, životno ekleziološki i društveno efikasno osmisle pastoralno-katehetsko djelovanje i skrb u svezi braka i obitelji. U članku se također analizira i uspoređuje vjernost kao vrednota za uspješan brak i osnovne religijske karakteristike. Pozicioniranje vrednote spremnost na raspravljanje o problemima koji se pojave između muža i žene na drugo mjesto bitnih vrednota za uspješnost braka, poticaj je Crkvi da u svom pastoralnom djelovanju nudi programe u kojima će budućim supružnicima pomoći u kvalitetnoj i obostranoj komunikaciji po načelima evanđeoske poruke i opće psihologije komuniciranja. Djeca kao bitna vrednota za uspješan brak su na trećem mjestu. Crkva kao konstruktivni dio društva i kao ustanova kojoj preko polovice hrvatskih građana iskazuje povjerenje, mora razmišljati o svojevrsnoj obiteljskoj politici kao potpori obitelji koja će onda odgovarati i djelovati u skladu s izazovima budućeg crkvenog i društvenog razvoja. Dobar seksualan odnos je četvrta vrednota koja je po mišljenju ispitanika bitna za uspješan brak. Ta vrednota je i iz pastoralno-teološkog gledišta sastavni dio čovjekove egzistencije i njegova ponašanja i djelovanja.
U ovom se tekstu prezentiraju rezultati istraživanja o vrednotama civilnog društva u Hrvatskoj. Istraživanje je dio međunarodnog istraživačkog projekta CIVICUS - Indeks civilnog društva. Vrednote su ...jedna od s redišnjih tema suvremenih rasprava o civilnom društvu. Civilno je društvo vrednota samo po sebi, a važno je jer u svom djelovanju zagovara i promiče posebne vrednote. Vrednote civilnog društva povezane su s razinom socijalnog kapitala u pojedinom društvu. Nadalje, izlažu se rezultati istraživanja o ulozi organizacija civilnog društva u promicanju tolerancije, ljudskih prava, rodne jednakosti i održivog razvitka. Doprinos organizacija civilnog društva u ovom je području razvoja prepoznatljiv. Organizacije civilnog društva pridonose kulturnoj različitosti i toleranciji.
Organizacije civilnog društva u Hrvatskoj imaju problema s transparentnim poslovanjem i odgovornim uključivanjem u svoj rad svih zainteresiranih dionika. Zaključno se upućuje na spore pozitivne promjene i prepoznavanje veoma uskih slojeva mlađih i obrazovanih građana koji su skloniji postmaterijalističkim vrednotama na kojima počiva civilno društvo.
Ovaj članak želi biti nagovor na krepost, pa i sučelice korupciji koja kao plod egoizma i pohlepe, ima razorno djelovanje u odnosima među pojedincima i na razini institucija. Korupcija narušava ...temelje ljudskoga dostojanstva i ravnopravnost. Jedini put u suzbijanju korupcije je odgoj za vrednote. Drugim riječima, samo integralne moralne ličnosti, izrasle u svijetu vrednota i na temelju vrednota, mogu biti voditelji na putu izlaska iz korupcije i uspostave društva u kojemu se poštuje dostojanstvo ljudske osobe. Vodeću ulogu u suzbijanju korupcije moraju preuzeti političari kršćanskog svjetonazora budući da oni, više nego drugi, imaju motiva, svjetla i snage za svoje poslanje koje shvaćaju kao služenje, naročito djelo ljubavi prema bližnjemu.
U ovom je radu posebna pozornost usredotočena na vrstu
i red vrednota koje pripadnici novih laičkih crkvenih
(katoličkih) pokreta u Hrvatskoj najviše osobno cijene u
životu na temelju anketnog ...istraživanja "Globalizacija i
(post)moderni crkveni i religijski pokreti", provedenog na
Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar" iz Zagreba. Religiozna
i duhovna osnovna vrednota ispitanika je "vjera u Boga".
Istraženo je potom postoji li razlika u stavovima i mišljenjima
između ispitanika koji na prvom mjestu ljestvice vrednotâ
stavljaju "vjeru u Boga" i ispitanika koji na prvom mjestu
ljestvice vrednotâ ne stavljaju "vjeru u Boga", s obzirom
na to ima li Katolička crkva pravo govoriti o razoružanju
i miru, nezaposlenosti, rasnoj i etničkoj diskriminaciji,
eutanaziji, ekologiji i razvoju, aktualnoj politici (Vlade,
Sabora i Predsjednika). Također je istraženo postoji li
razlika u odgovorima jednih i drugih ispitanika o tome
u kojoj mjeri Katolička crkva primjereno odgovara
na moralne i duhovne potrebe pojedinca, probleme
obiteljskoga i društvenoga života, diskriminaciju Roma,
eutanaziju i "grijeh struktura". Prema dobivenim rezultatima
evidentno je kako između te dvije grupe ispitanika postoji
visoko suglasje glede njihovih stavova i mišljenja prema
religijskoj instituciji, a uočena je statistički značajna razlika u
mišljenju o tome odgovara li Katolička crkva (ne)primjereno
na probleme eutanazije i na suvremene, aktualne socijalne
probleme.
Činjenica je da čovjek današnjice sebe više ne promatra u sklopu stalnih vrednota ili na pozadini stvarnosti koja je veća od njega. On ne proživljava samo, kako to filozofi kažu, krizu metafizike, ...proživljava krizu vrednota i dobra. »Temeljne vrednote« u svojoj osnovi doživljavaju »kolaps« ili »promjenu«. Autor utvrđuje da je danas primjećeno segmentiranje i miksiranje vrednota kako u suvremenom društvu tako i na području religioznosti. Činjenica je da je u današnje vrijeme prepoznatljiva beztemeljna, plutajuća ili mlaka religioznost, religioznost rezervirana za posebna vremena, prije svega u novim religioznim pokretima ili u okviru ideja koje jednostavno nazivamo sekularizam. Na toj pozadini autor prepoznaje odjeke krize i promjene vrednota i u Crkvi. Ne ulazeći u svu tu složenu problematiku autor kao lijek krizi vrednota ističe povratak unutrašnjoj, duhovnoj obnovi kulture i samoga čovjeka.
