Od 2011. godine autor ovoga članka sa dvojicom stručnih suradnika radi na realizaciji projekta koji nosi radni naslov "Đurđevec 1868. godine: rekonstrukcija demografskog i urbanog razvoja grada ...Đurđevca u XIX. stoljeću". Prvi dio naslova odnosi se na prve faze projekta, dok drugi dio naslova predstavlja ukupnost projekta i njegov krajnji cilj, a to je pokušaj rekonstrukcije demografskog i urbanog razvoja Đurđevca, ne samo u XIX. stoljeću, nego koliko to dopuštaju sačuvani povijesni izvori. Čitav je projekt podijeljen na nekoliko faza (etapa) pri čemu rezultati svake od njih mogu funkcionirati samostalno, a njihovo bi objedinjavanje dovelo do krajnjeg cilja projekta. Tijekom realizacije prve faze projekta 2012. i 2013. godine prikupljena je potrebna arhivska građa (katastarski planovi i nacrti, popisi čestica i vlasnici čestica), nabavljena je potrebna stručna literatura, izrađena je rekonstruirana karta katastarskog plana iz 1868. godine i usporedna tablica s popisom: kućnih brojeva, prezimena vlasnika kuća i brojeva katastarskih čestica. U sljedećim fazama projekta predviđa se proširenje ove tablice novim podacima. Na rekonstruiranoj karti su prikazane sve kućne (građevinske) parcele koje su bile u upotrebi u Đurđevcu 1868. godine i dio poljoprivrednih parcela onih obitelji (zadruga) kod kojih su one izravno povezane s kućnom česticom. Istraživanje podrazumijeva korištenje kartografskih izvora i serijalnih izvora kao što su crkvene matične knjige što se pokazalo ispravnom i lukrativnom metodom.
Na temelju izvornih dokumenata arhiva u Požegi te opisa suvremenika (Piller-Mitterpacher – 18 st., K. Adžić – 19. st., I. Čakalić – 20. st.) te ankete iz 80- ih godina 20. st. autor sustavno opisuje ...zadruge te uzroke njihova raspadanja koncem 19. i na početku 20. st. Taj je proces počeo ukidanjem feudalnih odnosa 1848., a završio 1918., kada su gotovo sve zadruge nestale. Težište je stavljeno na promjene u robno-novčanim odnosima građanskog društva te na potajne diobe zadruga koje se nisu provodile u zemljišnim knjigama, što je izazivalo teškoće u plaćanju poreza, sudskom uredovanju, velikim troškovima i uopće u siromašenju sela. Na koncu pokazuje kako su se prema zadrugama i njihovim nekretninama negativno odnosile socijalističke vlasti nakon 1945., koje su njihovom likvidacijom nastojale stvoriti plodno tlo za osnivanje seljačkih radnih zadruga, koje su bile kopije sovjetskog kolhoznog sustava u kolektivizaciji poljoprivrede.
Savezno izvršno vijeće na svojoj sjednici od 16.XI.1966. usvojilo je Zakon o izmjenama i dopunama Osnovnog zakona o poljoprivrednim zadrugama. Po ovom zakonu zadruge se u pogledu privređivanja ...izjednačuju s ostalim privrednim organizacijama. Ukida se teritorijalno (poslovno područje zadruge) zadruga, tj. stavljaju se u isti položaj u pogledu vršenja privredne djelatnosti kao i ostale privredne organizacije. Zadruge mogu da se reorganiziraju u poduzeća ili da se pripoje poduzeću po skraćenom postupku.
Većina slavenskih pravnika 19. stoljeća smatrala je da je zadruga prastara i isključivo slavenska institucija. Iz takvog razmišljanja nastala je «historijska škola prava» koja je imala snažan utjecaj ...na rješavanje zadružnog pitanja sve do početka 20. stoljeća.
Prema istraživanju povjesničara Franje Račkog, zadruge su Slaveni kao organizaciju obiteljskog života prenijeli još iz stare postojbine.Vlasnički su odnosi također imali zadružne značajke jer posjedom nije raspolagao pojedinac «nego porodica, porodična obćina, rezom krvi spojena, zadruga». U 19. stoljeću započinje proces raspadanja zadruga, a paralelno je tekao i pokušaj reguliranja običajno zadružnog prava u okviru pisanih zakona.
Kućna zadruga se nerijetko promatra kao izrazita posebnost Vojne krajine zbog samofinanciranja i davanja krajišnika, no ona je isto tako postojala i u ostalim dijelovima civilne Hrvatske i Slavonije. Zakonski akti i pravne regulative koji su uređivali odnose oko zadružne imovine donosili su se postepeno. Prvo zakonsko usklađivanje sa običajno zadružnim pravom uspostavljeno je u Vojnoj krajini Temeljnim krajiškim zakonom 1807. godine. Odvajanje obitelji bilo je dopušteno samo ukoliko se moglo utvrditi da ne ide na štetu vojne službe.
U civilnom dijelu Hrvatske primjenjivao se građanski zakonik donešen 1840.godine. Prema njemu je predviđeno da i muška i ženska djeca imaju pravo nasljeđivanja imovine
roditelja što je bilo u proturječnosti sa zasadama običajno zadružnog prava. Zbog toga je dolazilo do ubrzanih podjela zadruga kao i njihovih tajnih dioba.
Svi daljnji zakoni koji su doneseni od 1870. do 1880. tj. u doba liberalizma i modernizacije u sebi su sadržavali nemogućnost usklađivanja građanskog zakonika i zadružnog prava, osobito po pitanju vlasništva, nasljeđivanja i tzv. ženskog prava.
Ekonomski utjecaji, a osobito gospodarska kriza koja je zahvatila hrvatsko selo od 1873. do 1895. najviše je utjecala na propadanje zadruga. Pojedinci su pokušavali istupanjem iz zadruge i novim načinom gospodarenja poboljšati svoj ekonomski položaj, a istovremeno se u ljudima pobudio osjećaj i za individualizmom. Zakoni koji su se u tom periodu donosili nisu bili uzrok diobama već samo posljedica nastojanja da se postojeći ekonomski procesi legaliziraju i dovedu u red.
Nepovoljne gospodarske prilike kakve su vladale na otoku Krku, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, ugrožavale su osnovnu životnu egzistenciju seljaštva, tog najbrojnijeg dijela krčkog stanovništva. ...Opterećeno velikim dugovima, neplodnom i škrtom zemljom, bolešću vinove loze kao najvažnije kulture, nedovoljno tehnološki modernizirano, te ugroženo inozemnom konkurencijom, seljaštvo je prolazilo kroz razdoblje gospodarske krize. U takvim uvjetima javlja se krčko svećenstvo predvođeno biskupom Antunom Mahnićem koje, anticipirajući iskustva iz slovenskih zemalja i susjedne Istre, pokreće gospodarski list namijenjen seljacima - Pučki prijatelj. List je odigrao veliku ulogu u gospodarskom prosvjećivanju seljaštva, a na svojim stranicama je pratio osnivanje i razvoj kreditnih zadruga (posujilnica), koje su se na otoku počele osnivati od 1899., istovremeno kada je i pokrenut list. Godine 1911. izdavanje lista je prebačeno u Pazin, a do tada je na otoku djelovalo sedam kreditnih zadruga ili štedionica. Njihov razvoj prekinut će se u međuratnom razdoblju u kojem je ugašen i Pučki prijatelj.
Temeljem više izvora, a posebice studije Nizozemskog instituta za
zadružno poduzetništvo (The Netherlands Institute for Co-operative
Enterpreneurship) »Poljoprivredne zadruge u Europskoj Uniji« ...(Agricultural Co-operatiues on the European Union) i podataka Općeg udruženja poljoprivrednih zadruga u Europskoj Uniji (COGECA = General Confederation of Agricultural Co-operatives in
the European Union -Confederation. Generale des Cooperatives
Agricoles de l'Union Europeenne) te stajališta Europske komisije
(Commission of the European Communities), autori su izradili pregled poljoprivrednih zadruga u 15 zemalja Europske Unije: Austriji, Belgiji, Danskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Finskoj, Francuskoj,
Irskoj, Italiji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Portugalu, Španjolskoj,
Švedskoj i Velikoj Britaniji. Prvi dio pregleda čini pregled zadružnih
načela i zajedničkih standarda zemalja članica EU (slobodno osnivanje i neovisnost o državi; zajednička skrb članova o zadruzi,
ravnopravnost u upravljanju i raspodjeli odgovornosti; svrha zadruge je poticanje i razvoj gospodarstva vlastitih članova; zadruga
je demokratska organizacija). Najveći dio pregleda čine podaci o
broju zadruga, zadrugara i zaposlenih, a prije svega o udjelu zadruga na tržištu pojedinih zemalja te ekonomski i financijski pokazatelji o najvećim zadrugama s temeljnim značajkama zadruga
i zadrugarstva po zemljama. Iz pokazatelja je razvidno da se broj
zadruga smanjuje, ali njihova ekonomska moć raste. To napose
vrijedi za najrazvijenije zemlje Europske Unije. Na otvorenom i
globaliziranom tržištu zadruge uspijevaju održati konkurentsku
sposobnost primjenjujući strategiju koncentracije i specijalizacije na
državnoj, pa i međudržavnoj razini. Može se zaključiti da su europske zadruge u tijeku dovršavanja procesa preobrazbe kako
bi se prilagodile brzim promjenama tržišta i politike zaštite okoliša.
Međutim, jačanje kompetitivnosti otvorilo je probleme sudjelovanja
članova u odlučivanju o poslovanju i drugim pitanjima upravljanja
zadruga: neposredno demokratsko odlučivanje članova zamjenjuje
posredno (predstavnici). Naposljetku, autori su slijedom vitalnosti
i ključne uloge poljoprivrednih zadruga u nacionalnim gospodarstvima i razvoju obiteljskih gospodarstava osobito istaknuli
važnost uloge Europske komisije u promicanju i potpori zadrugama
i zadružnom poduzetništvu kao svojevrsnoga kišobrana nad nacionalnim poticajnim instrumentarijem.
U ovom radu razmatra se energetska tranzicija kao proces prelaska na zelene izvore energije, a žarište se stavlja na energetske zadruge kao ključne aktere tranzicije. Analizom tri slučaja opisuje se ...praksa energetskog zadrugarstva u Hrvatskoj te opisuje način na koji zadruge djeluju kao pokretači društvenih promjena u Hrvatskoj. Tri promatrana slučaja su energetske zadruge Apsyrtides s Cresa, KLIK iz Križevaca i ZEZ iz Zagreba. Temeljem provedenih analize dokumenata te fokus grupa i intervjua s 24 aktera zadrugarstva, rad daje strukturiran pregled aktivnosti energetskih zadruga te identificira učinke istih na lokalne zajednice u kojima djeluju. Ukrižavanjem identificiranih aktivnosti i učinaka energetskih zadruga rad pokazuje logiku utjecaja promatranih energetskih zadruga na šire hrvatsko društvo.
