Život bez etike je beznačajan; društvo pojedinaca bez morala ne može preživjeti; ljudsko djelovanje, od najednostavnijeg i svakidašnjeg do junačkog, ne može usrećiti nikoga ako nije vođeno određenim ...ciljem: težnja k cilju sastavni je dio esencije svakog ljudskog bića. Iz toga proizlazi deontologija, u smislu normi ponašanja koje nastavnici postavljaju sami sebi kao grupa profesionalaca otvorenih prema očekivanjima i potrebama društva. Rad završava prezentacijom prikaza jednog deontološkog kodeksa.
Autorica u radu govori o reformama obrazovnog i školskog sustava koje su prosvijećeni habsburški vladari započeli provoditi tijekom 18. stoljeća, ostavljajući pritom neizbrisiv trag na daljnji život ...i cjelokupni razvoj Slavonske vojne krajine. Rad analizira zakonske propise o školstvu koji su donošeni tijekom 18. i 19. stoljeća, te njihov utjecaj na modernizaciju života u društvenom, kulturnom i materijalnom životu ljudi na prostoru Slavonske vojne krajine.
Povijest se u Brešanovu djelu – a ono obuhvaća više od četrdeset naslova – najčešće manifestira kao ideologija/politika, a njezini su oblici zlo, oličeno u Sotoni, Astarothu ili kojem drugom vidu ...isključivosti i mržnje. To zlo (sotona, vrag, nečastivi) u njegovu djelu vlada ljudima, ono je njihov pokretač, pa je i njihov rasplet, najčešće
tragičan ili groteskan, samo posljedica vladavine zlih sila. Brešan ističe da se zlo nalazi u svakom čovjeku, da se ne da iskorijeniti ni ljudskom ni kakvom božjom/božanskom intervencijom i promišlju, pa se zato i javlja u svim vremenima i u svim sredinama. Istovremeno
je povijest i iskustvo bez kojega nije moguće do kraja razumjeti suvremenost; ona na svakom koraku pokazuje što smo naslijedili od “zle maćehe” (Fabrio) i što uzdržimo kao svoju najdublju memoriju i osobno/kolektivno pamćenje. Brešan, poput Braudela, krijepi misao da postoji “velika povijest”, ali i ona druga, “povijest ispod stola”, vidljiva i čitljiva u nizu znakova; povijest zabluda i predrasuda, obmana i laži; povijest u kojoj traje život, stvaran i nepatvoren, nesvodiv u obrasce znanstvenog pamćenja, za koji nije bilo mjesta u herbariju velikih događaja i datuma; život teži i ljudskiji, u kojemu
“mali čovjek” živi svoje poraze i svoje pobjede, prinoseći tako žrtvu – (vlastitu) zaboravu. Brešan zna da se povijest najbolje iščitava u tragovima koje ostavlja; vidljivi svuda oko nas, bez obzira na njihovu dubinu, oni nas sustižu, a svojom nas ljepotom, kako to sugerira i argumentira ova knjiga, uvjeravaju kako nismo u stanju podnijeti njezinu ljepotu, mjeru i sklad, spram koje naša suvremenost i nije do li posvemašnja (duhovna) pustoš. Istovremeno nas uvjerava da su gradovi trajniji od zbira njihovih građevina i graditelja, a sama priča, bez obzira na njezine sastojke, mjera i okvir u kojem se materijalno
pretvara u duhovno i jezikom priče svjedoči o identitetu i trajanju.
U ovom radu našu smo pozornost usmjerili na govor povijesnih podataka ugrađenih u roman, uvijek sa sviješću da Brešan nije povjesničar nego pripovjedač, da ga umjesto povijesne istine ponajprije zanimaju povijesni podaci u smislu gradnje priče te za njih
ne vrijede zakoni povijesne znanosti nego književnosti. Njihova (povijesna) pouzdanost uvijek je u funkciji gradnje autentičnog lica priče o vremenu u kojem se odvija gradnja katedrale, a mjeriva je zakonima književnosti a ne povijesne provjerljivosti.
Machiavellijevoj je političkoj misli posvećena primjerena pozornost u povijesti
političkih ideja, no većina autora koji obrađuju i interpretiraju Machiavellija
zapostavlja njegovo promišljanje mjesta ...i uloge prava u uspostavljanju
novog poretka i novih političkih institucija. Machiavellijevo se ime ne pojavljuje
u pregledima povijesti renesansnog prava zato što Machiavelli nije
sustavno pisao o pravu niti mu je posvetio posebnu pozornost. Umjesto toga
njegova koncepcija prava prožima cijelo njegovo djelo, a posebice Rasprave
o prvoj dekadi Tita Livija kao djelo posvećeno republikama i republikanskom
političkom poretku. U ovome radu pokušava se rehabilitirati Machiavelli kao
politički pisac koji je u pravu vidio važan instrument politike bez kojega nije
moguće zasnovati državu niti upravljati zajedničkim poslovima u državnoj
zajednici. A budući da u njegovoj političkoj teoriji središnju ulogu ima ne
samo vladar (bilo u monarhijskom političkom poretku ili pak u republikanskom)
već i zakonodavac, ovdje se pokušava preko njegova razmatranja uloge
i zadaće zakonodavca deducirati njegovu koncepciju prava. Rezultat je da
pravo nije nimalo beznačajna tema u Machiavellijevoj političkoj teoriji, već
zauzima središnje mjesto u ideji dobre vladavine, koja se ostvaruje u trinomu
vivere libero – vivere civile – vivere politico (živjeti slobodno – živjeti građanski
– živjeti politički). Dobri su zakoni uz dobro oružje (vojsku) temelj svake
države, a posebice republike, u kojoj zakoni imaju ulogu da navedu građane
da svoje sebične interese podrede zajedničkom dobru radi ostvarenja slobodne,
sigurne i prosperitetne političke zajednice u kojoj su građani motivirani za
njezinu obranu jer time brane i osiguravaju svoju slobodu, sigurnost i blagostanje.
Stoga autor analizira Rasprave o prvoj dekadi Tita Livija, u kojima se
posebno razmatra uloga republikanskoga zakonodavca koji je tako stavljen uz
bok vladaru: dobar vladar mora biti i dobar zakonodavac, a u republici vladar
je (u liku državnog poglavara) izabran upravo na temelju zakona i ovlašten je
da predlaže zakone u interesu općeg dobra.
Što se događa s najjasnijim dostupnim teorijama objašnjenja kada se suoče s problematičnim kvantnim pojavama koje naizgled potkopavaju neposrednu konceptualnu poveznicu između fundamentalnih ...materijalnih entiteta i samoopstojnih materijalnih predmeta iz svakodnevnog govora? Opća teorija objašnjenja preporuča objedinjenje teoretskih eksplanatornih pojmova sa svakodnevnim govorom, određenje esencijalno sličnih karakteristika između neposrednog iskustva i hipotetske eksplanatorne ontologije te konceptualizaciju pojava kroz predmete koji istraju kroz uzročno regulirane promjene. S druge strane, kvantna teorija potkrjepljuje antirealistične sumnje o valjanosti eksplanatornog nastojanja (metafizičkog) realizma primjerima pojava u kojima je struktura materijalne razdvojenosti i individuacije temeljene na prostornoj protežnosti nedovoljna za izgradnju dubljih eksplanatornih narativa. Primjerom iz povijesti znanosti, Newtonovom definicijom predmeta temeljenom na zakonima kao odgovorom na Descartesov problem materijalnih tijela, daje se moguća strategija izgradnje objašnjenja koja objedinjuju kvantne i “zdravorazumske” konceptualne domene, ukoliko se antirealistična kritika te izgradnje u oba slučaja shvati kao propitivanje epistemološkog opravdanja tumačenja iskustva.
Simultaneously with the development of mining, a mining law has been developed as well. At first, ores belonged to those owning the land, while later on, the state, without any regard to its system, ...has been and is, in general, the owner of ore deposits so that the land owner has never been able to prevent their exploration and exploitation. It is necessary to point out that during the development of mining significantly greater changes were effectuated especially in the last century while the financial liabilities towards the governmental authorities have remained the same and have varied from a half, one fifth, one tenth to one thirtieth and one fiftieth of the value of mineral resources. A similar situation is with the concessions granted on 50 (+ 50) years or 99 years, while certain differences exist in the size od the investigated area and the ore field. While at an earlier stage the mining law was based on regalia and decrees as well as on autonomous mining courts, by the abolition of servitude and privileges the mining law has been made to mining legislation. Due to the fact that during the socialist system the private enterprise was abolished, the Mining Law and the Law on Concessions should be, first of all, amended. By new changes of the Law, the conditions in mining should be established, under which foreign legal and physical entities could be engaged in exploration and exploitation of mineral resources with us, then the provisions relating to the exploitation of gravel and sand in the areas of interest for water resources management should be more thoroughly stipulated, etc. PUBLICATION ABSTRACT
U radu pokušavam pružiti opravdanje pripisivanja svojstva nužnosti parti¬kularnim empirijskim zakonima. Naime, Humeovom formulacijom problema indukcije ugroženo je svojstvo nužnosti partikularnih ...empirijskih zakona jer ako ih shvatimo kao generalizacije iz iskustva, nikada ne možemo tvrditi da nužno vrijede i za period koji nije predmet našeg iskustva. Također, indukciju se ne može opravdati pozivanjem na iskustvo u kojemu su se dvije pojave jav¬ljale konstantno združene zajedno. Naime, upravo je iskustvo element koji je formuliranjem problema indukcije doveden u pitanje pa je svaki aposterioran pokušaj opravdanja indukcije osuđen na neuspjeh jer je cirkularan. Dakle, ako se pokušava pružiti valjano opravdanje indukcije, ono može biti apriorno, tj. indukcija se može pokušati opravdati pomoću elemenata koji nemaju svoje porijeklo u empirijskom iskustvu. Kantov smjer opravdanja indukcije primjer je takve vrste opravdanja. Indukcija je opravdana unutar Kantova shvaćanja znanosti. Znanost Kant shvaća kao napravu za klasificiranje i objašnjavanje pojava pa prema tome svaka znanstvena teorija ima prvenstveno objašnja¬valačku ulogu. Znanost takvog oblika omogućena je apriornom idejom sustav¬nog jedinstva prirode. Ta ideja opravdava reduciranje beskonačnog broja partikularnih empirijskih zakona na manji broj općenitijih empirijskih zakona. Ona također opravdava izrađivanje sustava empirijskih zakona u kojemu op¬ćenitiji empirijski zakoni objašnjavaju partikularnije empirijske zakone te na taj način jamče njihovo svojstvo nužnosti. Općenitiji empirijski zakoni su oni koji objašnjavaju veći broj pojava od partikularnijih empirijskih zakona. Dakle, unutar objašnjavalačkog sustava empirijskih zakona partikularne empirijske zakone možemo smatrati nužnima. Suština apriornosti opravdanja indukcije je u tome da apriorna ideja sustavnog jedinstva opravdava izgradnju sustava unutar kojega partikularni empirijski zakoni imaju svojstvo nužnosti.
Autor opisuje povijesni put školstva u Bjelovaru u proteklih 245 godina (1761.–2006.). Rezultati proučavanja utemeljenja i razvoja ustanova predškolskog odgoja, osnovnoga i srednjega te privatnog ...školstva ukazuju na njihov intenzivan razvoj, ali se u njemu može uočiti kontinuitet i diskontinuitet. Javne (državne) ustanove predškolskog odgoja nastale su 20-ih i 50-ih godina 20. st. Osnovnoškolske ustanove nastaju početkom druge polovice 18. st., a osobito su se intenzivno razvijale polovicom 20. st., ali sa zastojem u 19. st. Srednjoškolske su se ustanove kontinuirano razvijale od polovice 18. do kraja 20. st. Privatno se školstvo razvijalo početkom i krajem 19. st., u prvoj polovici 20. st. i na njegovu završetku, što znači da privatno školstvo nema povijesni kontinuitet.
Dualizam stvoren austrougarskom nagodbom 1867. razdijelio je hrvatski korpus, tadašnje Kraljevine Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, koji je doveo hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. u neravnopravan ...položaj Hrvate u odnosu na većinske narode Monarhije, a koji se česo manifestirao putem školskog sustava i obrazovanja.
U razvoju škola u Hrvatskoj krajem 19. i početkom 20. stoljeća, posebno bijahu važni školski zakoni iz 1874. i 1888. te njihove dopune i izmjene, na temelju kojih su osnovane, organizirane i djelovale škole. Međutim, isti hrvatski zakoni, kao i važeći ugarski (ili austrijski) školski zakoni, legalizirali su i poticali osnivanje škola narodnosti, što je često izazivalo političke tenzije. Naprimjer, mađarske julijanske škole mogle su u Hrvatskoj osnivati i organizirati javne škole, seoske i salaške škole (npr. mađarske julijanske škole), tvorničke škole (npr. škole mađarske državne željeznice), konfesionalne škole (npr. mađarske reformatorske škole), što je otvorilo širok prostor djelovanja mađarske Julijanske akcije, ali i sličnih njemačkih i talijanskih, pa i srpskih akcija u Hrvatskoj.
Teška kršenja međunarodnog prava koja su se dogodila u svibnju 1945. god. kod Bleiburga zajedno s poveznim izručenjima i marševima smrti predstavljaju jednu od najtegobnijih
i najtraumatičnijih ...epizoda hrvatske povijesti.
Uz obradu povijesne pozadine, autor u ovom radu po prvi put u pravnoj znanosti obrađuje bleiburške događaje i s pravnog stajališta.
Posebna pozornost posvećena je utvrđivanju odgovornosti država, postrojbi i pojedinaca za zločin. Odgovornost je osnovana na zakonima i običajima rata, odredbama tada važećih međunarodnih konvencija te sudskoj praksi.
Osnovna ideja ovog rada jest da bleiburški zločin ne smije proći nekažnjeno.
