Rad nastoji problematizirati socijalno relevantno, ali politički zanemareno pitanje siromaštva među starijim ženama. Podatci pokazuju da je siromaštvo među ženama izazov za većinu zemalja članica ...Europske unije i izvan nje. Ipak, ono se ne može objasniti bez razumijevanja rodno specifičnog tijeka života žena. Razlike između starijih žena i muškaraca predočujemo prema riziku od siromaštva i uspoređujemo ih s onima u zemljama
članicama EU-a. Rad se temelji na sekundarnim podatcima, tj. na Istraživanju dohotka i životnih uvjeta (EU SILC) koji omogućuju usporedbe između zemalja članica EU-a. Ustanovili smo da se rodna razlika u riziku od siromaštva povećava u starijoj dobi. Stopa rizika od siromaštva za žene mnogo je veća u Sloveniji nego u drugim zemljama članicama EUa. Razlika je posebno velika u dobnoj skupini žena starijih od 75 godina. Slovenija nije
bila uspješna u rješavanju problema rizika od siromaštva jer nije uvela posebne mjere za smanjivanje općeg rizika od siromaštva i smanjivanje rodne razlike.
U ovom su radu obrađena kretanja razvojne problematike u gospodarstvu dubrovačkog područja tijekom 20. stoljeća. To su uglavnom razdoblja koja su po rezultatima razvoja bila ispod ili iznad ...prosječnih u stoljeću. Rezultati gospodarstva u tim razdobljima pokazuju se kao krize u razvoju ili kao izrazito uspješni dijelovi stoljeća. Mnoge teškoće i dugotrajne krize ostavile su svoje duboke tragove u razvoju 20. stoljeća na ovom području, ali se gospodarstvo uvijek oporavljalo, postižući uspjehe. Kriza krajem prošloga stoljeća ubraja se među najteže, pa je shvatljivo zašto se njezino “zatvaranje” prenosi i na početak ovoga stoljeća.
Članak pod naslovom „Utjecaj COVID-19 pandemije na hrvatsko gospodarstvo“ bavi se vrlo aktualnim
događajima izazvanim pandemijom, a koje se odrazilo na nacionalno i globalno gospodarstvo. Na temelju
...trenutno raspoloživih podataka i provedene ankete na 358 ispitanika (iz realnog sektora i javne uprave)
u radu se analiziraju posljedice COVID-19 na hrvatsko gospodarstvo promatrano kroz pad zaposlenosti,
potrebne godine oporavka te pad BDP. Također su analizirane sličnosti i razlike sa velikom svjetskom
ekonomskom krizom 2008/2009 godine te je ispitano mišljenje poduzetnika o tome koja kriza ima značajnije
posljedice za gospodarstvo. Modelom linearne regresije je predviđen pad zaposlenosti u godinama oporavka.
Poduzetnici su složni u procjeni da je kriza uzrokovana COVID-19 pandemijom daleko razornija i pogubnija
za gospodarstvo, prvenstveno stoga jer joj se ne nazire kraj usprkos pronalasku cjepiva. Jednoglasna je
poruka poduzetnika da bez daljnjih mjera za očuvanje gospodarstva od strane Vlade neće se moći zadržati
daljnji pad zaposlenosti, kao i BDP-a, što će dovesti do produljenja potrebnog vremena oporavka hrvatskog
gospodarstva. Ovo istraživanje je osnova za buduća istraživanja utjecaja COVID-19 pandemije na hrvatsko
gospodarstvo.
Hrvatska demografska kretanja starenja
pučanstva rezultiraju smanjenjem broja ljudi u radnoaktivnom
periodu, s vrlo zabrinjavajućim porastom broja umirovljenika.
Zbog sadašnjega gospodarskog stanja ...koje se osobito ističe
u svjetskim rekordima glede omjera broja zaposlenika i broja
umirovljenika, sa začuđujućim fenomenom netipičnim za
mirovinsku populaciju u pogledu vremena provedenog u radnom
odnosu, kao i s obzirom na starosne godine života aktualnih
umirovljenika, autori apeliraju na neizbježnost mirovinskih
promjena. One se u prvom redu odnose na najučinkovitiju mjeru,
a to je produljenje radnoga vijeka. Ovo bi donekle usporilo odljev
ljudi iz radnog odnosa u mirovinu, a i povećalo bi broj radne
snage. Autori predlažu na osnovi gerontološke datoteke o
funkcionalnoj sposobnosti hrvatskih 65-godišnjaka produljenje
radnog staža za muškarce do 70 godina, a za žene do 68
godina života uz uvjet gospodarske stimulacije za poslodavca
koji zadržava starije djelatnike. Na ovaj način osigurao bi se i
veći broj zaposlenih mlađih djelatnika s obzirom na uvjetovanost
zadržavanja starijih djelatnika, poglavito radi prijenosa znanja,
umijeća i vještina te radnog iskustva na mlađe djelatnike – kako
ne bi došlo do opetovanja pogrešaka iz prošlosti rada. Ovo svoje
stajalište obrazlažu s osam razložnih čimbenika, dajući svakom
od njih odgovarajuću pažnju, ali i skrećući pozornost na njihovu
senzitivnost. Posebno se osvrću na smjernice Ujedinjenih
naroda, napose Svjetske zdravstvene organizacije, koje su
pravovremeno uočile fenomen starenja, s kojim je povezana
i pojavnost umirovljenja pa zagovaraju konceptualizaciju
programa pod sloganom: “Aktivno, produktivno i kreativno
starenje”, u primjeni razvojne gerontološke doktrine.
Dosadašnja hrvatska mirovinska praksa, a po kojoj su ljudi
odlazili u mirovinu i prije ispunjenih uvjeta rezultirala je
omjerom 1,45 zaposlenika na 1 umirovljenika. Europski i
hrvatski gerontolozi ukazuju na nužnost primjene individualnoga
gerontološkog pristupa pojedinačnoj starijoj osobi u odnosu na
njezinu funkcionalnu sposobnost, omogućujući i pravo na rad
produljenjem radnoga vijeka, čime bi se spriječila i svojevrsna
sadašnja ”dobna diskriminacija“.
U ovom radu kvantitativno su utvrđene odrednice dvaju glavnih pokazatelja financijske uključenosti: vlasništvo na štednim računima kreditna dostupnost. Korištenjem dinamičkog panela, ovaj rad ...potvrđuje da s aspekta ponude, formalna štednja zahtijeva infrastrukturu za pristup tim uslugama, kao i palijativnost asimetričnim informacijama u financijskom sektoru, dok na strani potražnje, presudni su obrazovanje i stabilnost izvora prihoda njegovih potencijalnih korisnika. Da bi se prešlo na sveobuhvatnije financijsko uključivanje uzimanjem formalnog zajma, iako je pristup ovoj infrastrukturi i dalje relevantan, njezin se učinak smanjuje. Stoga nacionalna obrazovna razina i Kreditno informacijska društva dobivaju na važnosti, kao i ranjivost zaposlenosti, što utječe na prihvatljivost i obvezu koja podrazumijeva prezaduženost. Značaj određenih kulturnih obilježja na kreditnom statičkom panelu upozorava da, iako se financijska uključenost može promovirati provjerenim međunarodnim standardima, njezina se učinkovitost ne može odvojiti od društvenog konteksta u kojem se provode.
Obitelj je oduvijek bila u interakciji s društvenim, gospodarskim, kulturnim i drugim povijesnim tekovinama. U posljednjih 50 godina dolazi do povećanja broja žena na tržištu rada, a dvohraniteljske ...obitelji postaju normativ u razvijenim zemljama. Ipak, velik broj žena iz takvih obitelji ima poteškoća u usklađivanju poslovnog i obiteljskog života, posebno što se tiče skrbi za djecu, što upućuje na dvostruku ulogu žena u suvremenoj obitelji. Dakle, status žene se u društvu promijenio, no njezina uloga u obitelji, briga o djeci i teret kućanskih poslova ostaju isti kao u prošlosti kad je žena bila vezana za kuću. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati stavove studenata Sveučilišta u Zadru prema dvostrukoj ulozi žena u obitelji u Hrvatskoj, odnosno prema položaju žene na tržištu rada i njezinim obiteljskim obvezama te utvrditi u kojoj mjeri ocjenjuju ponuđene mjere pomoći ženama u usklađivanju poslovnih i obiteljskih obveza te poboljšanja njihovog položaja u društvu efikasnima. U istraživanju je korišten prigodan uzorak od 181 ispitanika, od kojeg 91 čine žene, a 90 muškarci. Studenti općenito pokazuju umjereno egalitaran stav prema ovom problemu, a kao što je i pretpostavljeno, dobivene su razlike u stavovima, u smjeru da žene, kojima je majka stalno zaposlena te ispitanici kojima je majka obrazovanija, s jedne strane, izražavaju egalitarnije stavove od muškaraca, kojima je majka domaćica te niže obrazovana, s druge strane. Razlika se najviše očituje u vidu usklađivanja obiteljske i poslovne uloge žene te utjecaja ženine zaposlenosti na dijete. Također, analizom rezultata dobiven je podatak da ispitanici/e koji pokazuju veću osjetljivost prema pitanju dvostruke uloge žene u obitelji, kao korijen problema vide u zakonu i društvenim vrijednostima, dok rješenje za pomirenje obiteljske i profesionalne uloge žene i poboljšanja njezinog položaja u društvu vide u dosljednom primjenjivanju zakona, obrazovanju te promjeni svijesti o ravnopravnosti spolova.
Cilj ovog rada je ispitivanje i bolje razumijevanje utjecaja inozemnih izravnih ulaganja na zaposlenost u Crnoj Gori u vremenskom razdoblju od 2005. - 2017. godine. Za potrebe istraživanja korišteni ...su kvartalni podaci vremenskih serija, dobiveni od Centralne banke Crne Gore, Monstata i Zavoda za zapošljavanje. U cilju testiranja stacionarnosti vremenskih serija, korišteni su testovi jediničnih korjenova, Dickey-Fuller test (ADF) i Perronov test, dok se ispitivanje utjecaja inozemnih izravnih ulaganja na zaposlenost provelo regresijskom analizom odnosno metodom najmanjih kvadrata. Rezultati istraživanja dobiveni ocjenom jednostavnog linearnog ekonometrijskog modela, pokazuju da ukoliko se strane direktne investicije povećaju za 1%, može se očekivati povećanje zaposlenosti u prosjeku od 0,0058%. Međutim, tokom cjelokupnog promatranog razdoblja, rezultati regresije jasno ukazuju da utjecaj inozemnih izravnih ulaganja na zaposlenost u Crnoj Gori nema statističku značajnost. Dobiveni rezultati nisu iznenađujući, ukoliko se ima na umu činjenica da promatrano razdoblje karakterizira skroman udio greenfield investicije u ukupnoj strukturi inozemnih izravnih ulaganja u crnogorskoj ekonomiji.
U radu se raspravlja o gospodarskim promjenama u Koprivničkoj Podravini i Kalničkom prigorju (Koprivničko-križevačka županija) nastalim nakon 1991. godine, tj. u tranzicijskom razdoblju. Težište ...problematike stavljeno je na prikaz ekonomske strukture, zaposlenosti i obilježja poslovnih subjekata (firmi). Uspoređuje se struktura zaposlenih po sektorima 1991. i 2001. i analiziraju se firme s obzirom na njihovu prostornu distribuciju, veličinu, djelatnosti i oblik vlasništva 1999. godine.
Analiza demografskih podataka upućuje na to da trenutno glavni izazov za održivost javnog mirovinskog sustava tekuće raspodjele u Makedoniji nije starenje stanovništva. Prihod od doprinosa kao ...postotak ukupnih prihoda mirovinskog sustava smanjuje se zbog niske radne aktivnosti, niskih plaća i usporenog stvaranja novih radnih mjesta. Veći deficiti mirovinskog fonda zahtijevaju analizu i moguće reformske akcije. U radu se pružaju simulacije prema predloženim pretpostavkama do 2030. godine. U našim simulacijama, mirovinski fond počinje stvarati višak nakon 2025.-'26. godine. Viškovi su veći ili manji, ovisno o mjerama koja treba odabrati. Osjetljivost mirovinskog sustava najviša je u odnosu na rast BDP-a, što ukazuje na potrebu pronalaženja mehanizama za ubrzavanje rasta.
In economic theory and practice there are many open questions related to design of personal income tax – probably more than in case of other taxes, due to equity-efficiency trade-off, which is highly ...related to this tax. Therefore, there is no uniform, single best solution, since the performances of each income tax model are dependent on the defined goals of taxation and respective criteria, which arise from the theory and social preferences. There is a consensus in contemporary economic theory on the need to provide horizontal equity in taxation of personal income, as well as modest administration and compliance costs and low tax burden, since there is empirical evidence that this tax distorts economic efficiency and long term economic growth, more than the most of other taxes. It is often argued that income tax should be vertically equitable (progressive), which is legitimate goal, but stemming from personal judgements, which is why there is no common agreement on this goal. Current personal income tax in Serbia is not horizontally (nor vertically) equitable, neither allocative neutral and rather complex, triggering relatively high administration and compliance costs, which is why its reform is necessary. Since this tax may have large influence on behavior of economic agents, the economic effects being dependent on its parameterization and structural features of each particular country (level and structure of income, tax moral, social preferences, etc.), in order to provide evidence based assessment of different income tax models, it is necessary to perform empirical estimate and analysis of main economic effects, based on the data related to that country. The aim of this paper is to provide insight into relevant classical and contemporary theory of income taxation, to make general conclusions on features of alternative income tax schemes based on the analysis of experience of other countries and to make empirical estimate and analysis of economic effects which would arise in Serbia in case of introduction of each of the alternative income tax models, based on relevant micro and macroeconomic data. In that respect, three revenue neutral income tax reform scenarios for Serbia have been drafted – flat, dual and comprehensive. Each of the reform scenarios is based on respective pure theoretical model. All reform scenarios are analyzed within the standard analytical framework for empirical estimation of economic effects of taxation, by combining econometric, microsimulation and statistical methods. The results suggest that comprehensive income tax in Serbia would trigger the largest income redistribution and have better horizontal equity performances than alternative models. At the same time, the administration and compliance costs, and tax evasion risks (through informal employment and capital outflow) would be relatively high. On the other hand, flat tax reform would imply lower tax administration costs and evasion risks, but the equity, redistribution and growth effects would be lower. Dual income tax would imply somewhat lower (comparing to comprehensive income tax), but still relatively high redistribution of income, while the effects on long rung growth would be heterogeneous. Namely, labor market effects would be better than in case of flat tax reform, but still smaller than in case of comprehensive income tax, while the performance of dual income tax in terms of savings and investment would be considerably better comparing to alternative scenarios. At the same time, under dual income tax scheme administration costs and potential increase in tax evasion in Serbia would be considerably lower than in case of comprehensive income tax. Although the final assessment of each income tax model is also dependent on social preferences, i.e. weights assigned to particular effects, it is estimated that dual income tax in Serbia would provide more adequate balance between different goals of taxation, in comparison to alternative income tax models. Since the estimates obtained in this analysis are conditional on the parameterization of income tax schemes, amended parameterization would probably lead to different conclusions. Therefore, key contributions of this paper refer to the evidence based conclusions on the performance of different income tax reform scenarios in Serbia, as well to defining and application of contemporary analytical instruments for empirical analysis of economic effects of different income tax systems in Serbia, which enables estimation and analysis of other models of income taxation.
Porez na dohodak građana je jedan od poreskih oblika kod kojeg, kako u ekonomskoj teoriji, tako i u praksi, postoji veliki broj otvorenih pitanja, zbog izraženog trade-off odnosa između pravičnosti i efikasnosti. Stoga ne postoji uniformno, najbolje rešenje, već se ocena performansi poreza na dohodak vrši na osnovu definisanih ciljeva oporezivanja i odgovarajućih kriterijuma koji iz tih ciljeva proizilaze, polazeći od važećih teorijskih stavova i društvenih preferencija. Tako u savremenoj ekonomskoj teoriji postoji saglasnost da bi ovaj poreski oblik trebalo da bude horizontalno pravičan, da implicira niske troškove primene i umereno poresko opterećenje, jer je ocenjeno da ovaj porez, više nego većina drugih poreza, negativno utiče na ekonomsku efikasnost i dugoročan privredni rast. Često se takođe navodi da bi ovaj poreski oblik trebalo da bude i vertikalno pravičan (progresivan), što predstavlja legitiman cilj, ali koji proizilazi iz ličnih vrednosnih sudova, tako da oko njega ne postoji saglasnost. Postojeći sistem poreza na dohodak u Srbiji ne obezbeđuje zadovoljavajući nivo horizontalne (ni vertikalne) pravičnosti u oporezivanju, alokativno je pristrasan, i relativno složen, što izaziva relativno visoke troškove administriranja i primene, zbog čega je njegova reforma neophodna. S obzirom da je reč o porezu koji u velikoj meri može uticati na ponašanje ekonomskih agenata, pri čemu ti ekonomski efekti zavise kako od parametrizacije poreza, tako i od strukturnih karakteristika svake zemlje (nivo i struktura dohodaka, nivo poreskog morala, preferencije društva i sl.) za utemeljeno ocenjivanje različitih rešenja neophodno je izvršiti empirijsku analizu osnovnih ekonomskih efekata, na podacima koji se odnose na konkretnu zemlju. Cilj ovog rada je da pruži pregled relevantnih klasičnih i savremenih teorijskih stavova u vezi sa oporezivanjem dohotka građana, da na osnovu analiza iskustava drugih zemalja uputi na opšte zaključke u pogledu ekonomskih performansi alternativnih modela poreza na dohodak, i da na osnovu mikro i makroekonomskih podataka za Srbiju bude izvršena empirijska ocena i analiza osnovnih ekonomskih efekata koji bi u Srbiji bili ostvareni u slučaju primene svakog od razmatranih modela oporezivanja dohotka. S tim u vezi, u ovom radu su razvijena tri prihodno neutralna scenarija njegove reforme – flat, dualni i sintetički porez na dohodak, po ugledu na odgovarajuće čiste, teorijske modele, i kreiran je analitički okvir za empirijsku ocenu očekivanih ekonomskih efekata njihove primene u Srbiji, kombinovanjem metoda ekonometrijske, mikrosimulacione i statističke analize. Dobijeni rezultati ukazuju da bi sintetički porez na sintetički porez na dohodak u Srbiji imao veće redistributivne efekte, kao i bolje efekte na horizontalnu pravičnost u odnosu na alternativna rešenja, ali da bi troškovi administriranja i primene ovog poreza, te rizici povezani sa povećanom evazijom poreza (kroz povećanje sive ekonomije u domenu rada i odliva kapitala) bili relativno visoki. S druge strane, u slučaju primene flat poreza na dohodak troškovi administriranja i evazioni rizici bi bili znatno manji, ali bi i pozitivni efekti na pravičnost, nejednakost i dugoročni privredni rast bili manji. Dualni model poreza na dohodak bi implicirao nešto manje (u odnosu na sintetički model), ali i dalje umereno pozitivne redistributivne efekte, dok bi efekti na determinante privrednog rasta bili heterogeni – efekti na tržište rada bolji nego u slučaju flat poreza, ali nešto lošiji nego kod sintetičkog modela, a efekti na štednju i investicije znatno bolji u odnosu na alternative. Istovremeno, troškovi administriranja i potencijalno povećanje evazije bi u slučaju primene dualnog poreza bili bi manji nego u slučaju primene sintetičkog modela oporezivanja. Iako zbirna ocena svakog od alternativnih modela poreza zavisi od konfiguracije društvenih preferencija, tj. od pondera koji se dodeljuju pojedinim ekonomskim efektima, ocenjuje se da bi dualni model oporezivanja dohotka u Srbiji, u većoj meri u odnosu na alternativna rešenja, obezbedio balans između različitih ciljeva oporezivanja. Dobijene ocene su u znatnoj meri uslovljene konkretnom parametrizacijom modela oporezivanja dohotka u ovom radu, tako da postoji mogućnost da bi uz izmenjenu parametrizaciju i zaključci bili drugačiji. Stoga se ključni doprinos ovog rada, pored zaključaka koji proizilaze iz analize, ogleda u definisanju i primeni savremenih analitičkih instrumenata za empirijsku analizu ekonomskih efekata različitih sistema oporezivanja dohotka građana u Srbiji, što omogućava razmatranje efekata i drugačije koncipiranih modela oporezivanja.
PDF
