Nominalno bi bioetika trebala znaÄiti zauzimanje dosljednog vrijednosnog stava prema svemu što je živo, a dosada smo naglasili da se filozofija biologije u tom smislu odnosi prema biologiji kao ...izlaziÅ¡noj disciplini bioetike. Zato sebi postavljamo navedeno pitanje. U filozofiji biologije vrlo su Äesta kontradiktorna shvaćanja zakona – zakoni su uzroÄni, odnosno, neuzroÄni, pa se tako zakon tretira kao doseg najviÅ¡e strogosti ili suprotno, kao neodreÄ‘enost koja dovodi Äak i do toga da se negira postojanje zakona u toj znanosti. No ako polazimo od toga da je okružje znanstvenog istraživanja mogućnost u kojoj je mjerodavna vjerojatnost, onda proizlazi da u biologiji prevladava koriÅ¡tenje slabijeg pojma zakona. Zapravo se uoÄava da se u njezinu znanstvenom istraživanju, kao uostalom i u drugih znanosti, traži uzrok Å¡to funkcionira samo kao metodoloÅ¡ko pravilo istraživanja, a ne kao deterministiÄka teorija, tj. kao doseg sveopće nužnosti. Od pojma uzroÄnosti ostala je samo uzroÄna povezanost, a najviÅ¡e se usredotoÄuje na poÄetnu fazu, na mnogostrukost uvjeta i na njihovo ograniÄavanje (Bechtel 1993, Glennan 1996, Craver 2000), pa se istražuje stupnjevanje pojava po razinama u smislu funkcionalnih veza (Cummins 1975, 1983, Bechtel 1986, Craver 2001) Å¡to omogućuje svrstavanje u spektar vjerojatnosti (Dawkins 2006) u smislu dosega stupnja strogosti zakona: 1. stroga vjerojatnost - 2. vrlo visoka vjerojatnost - 3. visoka vjerojatnost: uÅ¡anÄenje (Cummins 1983, Å ustar 2007) 4. srednja vjerojatnost: nevarijantnost (Woodward 2001) 5. niža vjerojatnost: stabilnost (Mitchell 1997, 2000) 6. niska vjerojatnost: otpornost (Skyrms 1977). U formalnom smislu koristi se teorija vjerojatnosti Bayesovog tipa, tj. evidencijska i posebno induktivni oblik. Zakoni u biologiji su modeli (Sober 2000, Kokić 2010) i funkcioniraju kao paradigma. Takvo prihvaćanje obilježja zakona u biologiji važno je za bioetiku, zbog Å¡irenja znanja o svemu živućemu, i posebno za samu biologiju, kako bi izbjegla povratak determinizmu. Â
S obzirom na sve veću kompleksnost kao i povećanu potrebu za financijskim proizvodima, čini se kako su adekvatne razine financijske pismenosti neophodne. U Hrvatskoj postoji malo istraživanja ...odrednica financijske pismenosti građana. Stoga smo ovim istraživanjem željeli istražiti veći broj financijskih konstrukata u odnosu na prethodna istraživanja, kao i utvrditi važnost socio-demografskih činitelja u objašnjenju financijske pismenosti. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku građana RH (N = 1049). Rezultati su pokazali da su socio-demografske varijable značajan prediktor financijske pismenosti, kao i njezinih komponenti znanja, stavova i ponašanja. U radu se raspravlja o važnosti različitih socio-demografskih karakteristika, te zaključuje da, iako značajne, socio-demografske varijable vjerojatno nisu najvažnije odrednice financijskih ishoda. Stoga se predlaže veći naglasak na dodatnim, psihološkim karakteristikama kao potencijalnim determinantama financijskih ishoda.
Persons with ID most often have incomplete, contradictory and imprecise knowledge of sexuality and sexual intercourse itself. They are not provided with sufficient information on their own body and ...sexuality, and are often discouraged from and sanctioned for trying to sexually express themselves. Sexual abuse due to low sexual assertiveness is also common.
The principal aim of this study was to establish the presence or absence of sexual activity in adults with ID residing in institutional housing, as well as the level and structure of their knowledge of sexuality, their sexual assertiveness and preparedness to react in a sexually dangerous situation.
The sample consisted of 100 participants with ID residing in institutional housing. The instruments used included the General Sexual Knowledge Questionnaire, What-if test and Hulbert index of sexual assertiveness. Comparative statistics included coefficient of linear correlation and multiple regression analysis.
The results showed that 82% of the participants are sexually active. Most participants admitted to sometimes having sexual intercourse against their wishes as well as to having difficulty asserting themselves. Their knowledge of pregnancy, contraception and sexually transmitted diseases was very low. Female participants and those that reported having sexual intercourse had more sexual knowledge and were also more sexually assertive.
Knowledge of sexuality and sexual assertiveness of persons with ID residing in institutional housing is very low. Additional information on sexuality is necessary, as well as support in learning to express their own desires and to deal with unwanted sexual activity.
Cilj: Procijeniti spremnost za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova među diplomantima četiriju hrvatskih medicinskih fakulteta temeljem samoprocjene. Nadalje, ustvrditi i raspraviti ...eventualno prisutne nejednakosti među edukacijskim kurikulumima medicinskih fakulteta. Ispitanici i metode: Svi studenti završne godine studija na svim četirima hrvatskim medicinskim fakultetima (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb) mogli su sudjelovati u ovom presječnom istraživanju. Korišten je validirani upitnik radne skupine ESGAP Student-PREPARE. Riječ je o upitniku od 47 čestica, a uključuje pitanja o demografskim odrednicama, samoprocijenjenoj spremnosti za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova, percepciji o korisnosti različitih metoda poučavanja te percipiranoj potrebi za daljnjom edukacijom iz ove tematike. Rezultati: Stopa odaziva po pojedinim fakultetima bila je u rasponu od 15,71% do 31,33%. Razina samoprocijenjene „sveukupne spremnosti“ (engl. global preparedness score, GPS) za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova po fakultetima iznosila je redom: Osijek 48,82; Zagreb 53,56; Rijeka 57,14 te Split 66,28. Prosječni GPS (56,45) u 2019. u Hrvatskoj nije bio statistički značajno različit od vrijednosti u 2015. godini (62,66). Splitski su studenti imali statistički značajno bolje rezultate u 3/27 kurikularnih područja, dok za preostala područja statistički značajna razlika nije pronađena. Većina je diplomanata (73,68% – 100%) izrazila potrebu za dodatnom edukacijom iz ove tematike. Samoprocijenjena dostupnost/korisnost interaktivnijih metoda poučavanja bila je veća na splitskom fakultetu. Zaključak: Hrvatski diplomanti medicine po završetku studija generalno se ne osjećaju dovoljno spremnima za samostalno propisivanje antimikrobnih lijekova koje im predstoji u skorašnjoj kliničkoj praksi. Osjetne interregionalne diskrepancije u spremnosti studenata za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova nisu pronađene, međutim uočene su značajnije razlike po pitanju samoprocijenjene dostupnosti/korisnosti pojedinih metoda poučavanja među fakultetima.
The goal of this paper is to examine affective responses to institutionalised narratives on the genesis, course and consequences of the 1990s conflict in Croatia, which coexist with subjugated ...knowledge, usually taking the form of conspiracy theories. The paper is based on recent fieldwork research. The author examines the ways of forming different personal narratives dominated by the motifs of home, displacement, (not) belonging, and narratives close to conspiracy theories which are incorporated into personal accounts. The author sees conspiracy theories as an attempt to understand the gravity and ambivalence of every (post) war experience, as a possible loosening of the knot that emerged at the intersection between the personal and the collective, the cognitive and the emotional, ethnic identity (be it majority or minority) and citizenship, the desirable and the undesirable, home and leaving home.
Zadatak razvijanja znanja o afričkim ruralnim područjima od strane urbanih afričkih istraživača susreće se s dva značajna izazova: nadmoć mitova i ‘biće kao sila’ u mreži ruralne afričke gnoze i ...prijezirno držanje urbanih afričkih istraživača spram domorodačkih sustava znanja (IKS). Ovaj je pristup rezultat kolonijalnih nastojanja da se sačuva epistemička hegemonija i neokolonijalizacija uz pomoć Afrikanaca koje se okrenulo protiv mogućnosti afričkog sustava znanja. Fiksacija na mit i silu ruralnih aktera i zapadnjačkog akademski orijentiranog sistema znanja sačinjava obostrano antagonističke strukture moći s kumulativnim efektom zagušivanja pokušaja da se Afriku razumije iznutra prema van. Ovaj rad, usmjeravajući se na društveno znanje Yoruba, primjenjuje rekonstruktivni pristup predlažući dva puta do razvoja robusne afričke baze znanja. Prvi put argumentira da se ruralni akteri koji doprinose razvoju afričke spoznaje moraju raščarati gdje je to potrebno. Drugi je put usmjeren na urgentnost postizanja potpune dekolonizacije. Dok prvi put vidi kretanje ruralnog od mitova prema artikulaciji liberalnog epistemičkog sistema, drugi put želi ukloniti nevjericu i prijezir koji urbani istraživači imaju o zbilji znanja u Africi. Znanje koje ima koristi od afričke originalnosti može se konsolidirati otvorenim dijalogom između urbanih istraživača i ruralnih aktera koji imaju izravnu vezu s ispostavom afričke gnoze u pogledu politike, prava, etike, farmakognoze, zdravstva, ekonomije i okoliša.
Vjera kao “znanje” o znanjima Vidović, Marinko
Crkva u svijetu,
12/2019, Letnik:
54, Številka:
4
Paper, Journal Article
Odprti dostop
Usvajajući općeprihvaćenu složenost pojmova “znanje” i “spoznaja”, autor u ovom radu pokazuje kako se ni znanje ni spoznaja ne mogu i ne smiju redukcionistički poimati u smislu njihova reduciranja ...samo na umni i racionalni (u)vid stvarnosti. I jedna i druga stvarnost ulaze u područje onoga što označujemo kada govorimo o integralnom ljudskom iskustvu, o uvažavanju, naime, apriorne i aposteriorne interakcije spoznavajućeg subjekta i spoznajnog/spoznatog objekta. U takvom svjetlu vjera se pokazuje kao specifično znanje navezano na pred-odluku, na stajalište koje zbilju ostavlja otvorenu transcendenciji, ustvari, konačnom smislu. Vjeru se može označiti kao specifično znanje o svim drugim znanjima, kao utemeljenje, određenje i kvalificiranje drugih znanja njihovom usmjerenošću cjelini zbilje. Do takvih uvida autor dolazi analizom teorije spoznaje i ograničenja svakoga znanja.
Cilj je istraživanja bio ispitati znanje srednjoškolskih nastavnika o homoseksualnoj orijentaciji te istražiti u kakvome su odnosu znanje, samoefikasnost u radu s homoseksualnim učenicima i čestina ...uključivanja u podržavajuća ponašanja. Ispitivanje je provedeno online, a sudjelovalo je 267 srednjoškolskih nastavnika. Korištene su Skala znanja o homoseksualnoj orijentaciji, Skala samoefikasnosti u radu s homoseksualnim učenicima i Skala podržavajućih ponašanja prema učenicima homoseksualne orijentacije. Rezultati pokazuju da nastavnici imaju umjereno znanje o homoseksualnoj orijentaciji te vrlo često odabiru odgovor Ne znam. Rijetko se uključuju u podržavajuća ponašanja prema homoseksualnim učenicima, a njihov je osjećaj samoefikasnosti u radu s njima umjeren. Pritom osjećaju viši stupanj sigurnosti u mogućnost nošenja sa situacijama nasilja na osnovi seksualne orijentacije nego u mogućnost poučavanja učenika o temi homoseksualnosti. Znanje i samoefikasnost u nošenju s nasiljem na osnovi seksualne orijentacije i samoefikasnost u poučavanju o homoseksualnoj orijentaciji značajno predviđaju čestinu uključivanja u podržavajuća ponašanja. Što nastavnici imaju veće znanje o homoseksualnosti, to se češće uključuju u podržavajuća ponašanja, a ta je veza posredovana većom samoefikasnošću u poučavanju o homoseksualnim temama, no ne i većom samoefikasnošću u nošenju s nasiljem. Takvi rezultati ukazuju na važnu ulogu znanja i samoefikasnosti u čestini uključivanja u podržavajuća ponašanja za homoseksualne učenike koji su tijekom srednje škole u vrlo ranjivoj fazi i potrebna im je socijalna podrška.
The goal of this study was to examine high school teachers’ knowledge about homosexuality and determine if there is a relationship between said knowledge, self-efficacy and the frequency in which they support homosexual students. The study was conducted online, on 267 high-school teachers. We used the Knowledge of Homosexual Orientation Scale, the Self-efficacy in Working with Homosexual Students Scale and The Supportive Behaviours towards Homosexual Students Scale. The results show that high school teachers’ knowledge about homosexual orientation is moderate. They also frequently choose the “I don’t know” option instead of the wrong one. Furthermore, teachers rarely tend to involve themselves in supportive behaviours and their self-efficacy level is only moderate. Their self-efficacy in their ability to deal with situations of peer violence based on sexual orientation is greater than their feeling of confidence in teaching about homosexuality. Knowledge and both self-efficacy factors significantly predict the frequency of teachers’ tendency to involve themselves in supportive behaviours. Teachers with better knowledge about homosexuality are also more involved in supportive behaviours towards homosexual students, but that relationship is partly mediated by their greater self-efficacy in teaching about homosexuality and not by their confidence in dealing with situations of peer violence based on sexual orientation. Results show both knowledge and self-efficacy have an important role in the display of high school teachers’ supportive behaviours for homosexual students, who are very much in need of social support.
Svrha - Rad naglašava važnost zaposlenika i procesa internoga upravljanja markom u izgradnji i održavanju jakih marki. Konkretnije, istražuje se utjecaj interne komunikacije na predanost zaposlenika ...marki. Uključivanjem zaposlenikova znanja o marki i podudaranja zaposlenika s markom kao medijatorom, organizacije razvijaju sveobuhvatno razumijevanje kako poboljšati zaposlenikovu afektivnu predanost. Metodološki pristup - U istraživanju je sudjelovalo 226 zaposlenika međunarodnog hotelskog lanca. Podaci su od ispitanika prikupljeni pomoću anketnoga upitnika i analizirani korištenjem modeliranja strukturnih jednadžbi. Rezultati i implikacije - Rezultati impliciraju da nije važan samo izravan utjecaj na predanost zaposlenika. Umjesto toga, kontinuiranim obogaćivanjem spoznaja zaposlenika i povećanjem podudaranja vrijednosti zaposlenika i marke, organizacije mogu postići višu razinu afektivne predanosti marki, a time i bolju uslugu korisnicima. Rad menadžerima pruža nekoliko praktičnih implikacija o tome kako upravljati komunikacijom i ostalim naporima internog upravljanja markom u njihovim organizacijama te na taj način osnažiti zaposlenike i pretvoriti ih u šampione marke. Ograničenja - Podaci o internoj komunikaciji marke mogli su se prikupiti i od najvišeg menadžmenta i izravnih nadzornika kako bi se upotpunila perspektiva zaposlenika o internom upravljanju markom. Doprinos - Uključivanjem interne komunikacije i zaposlenikova znanja o marki u proces upravljanja markom ponuđeno je sveobuhvatno razumijevanje kako poboljšati afektivnu predanost.
Ima li smisla vjerovati u smisao? Kordić, Ivan
Nova prisutnost,
11/2016, Letnik:
XIV, Številka:
3
Journal Article, Conference Proceeding
Recenzirano
Odprti dostop
Vjera u Boga usko je povezana s pitanjem o smislu ljudskoga života. Ova teza ovdje se razvija prije svega na temelju mišljenja njemačkog filozofa Volkera Gerhardta. Pritom se posebno ističe da je ...dimenzija bezuvjetnosti smisla stvaran životni element religije i da se racionalnost vjere i pitanja smisla može prikazati na prikladan način, za što veliko značenje može imati i promišljanje tradicije racionalne teologije. Ovdje se vjera razumijeva kao egzistencijalan čin koji obuhvaća čovjeka kao cjelinu, a ta se cjelina odnosi na život kao cjelinu i na svijet kao takav. Ovaj se čin može odnositi i na Boga kao osobu, čija spoznaja nadilazi čovjeka i njegove sposobnosti, bilo da on pokušava dokazati njegovu egzistenciju, bilo da je niječe. Stoga se ovdje pokušava pokazati da Boga nije moguće u potpunosti razumjeti, da je on u biti više stvar vjere nego znanja, a da vjera i znanje jedno drugome ipak ne protuslove, da nisu neki antipodi, nego tvore jedinstvo koje je potpora samosvjesnom čovjekovu djelovanju. Time se sugerira da put prema onom božanskom, odnosno prema Bogu, ima i teorijsku i praktičnu razinu, no da i jedna i druga dotiču tajnu koja doduše nadilazi čovjekovu spoznajnu moć, ali je ne ostavlja u nekakvoj potpunoj nemoći. Stoga se vjera promatra kao pozitivna stvarnost, a kritika religija je, koliko god ona u mnogočemu bila opravdana, temeljito stavljena u pitanje.
Der Glaube an Gott ist mit der Frage nach dem Sinn menschlichen Lebens eng verbunden. Diese These wird hier vor allem aufgrund des Denkens des deutschen Philosophen Volker Gerhardt entwickelt. Dabei wird besonders hervorgehoben, dass die Unbedingtheitsdimension von Sinn das eigentliche Lebenselement der Religion ist und dass man die Rationalität des Glaubens und der Sinnfrage ausweisen kann, wozu auch der Bezug auf die Tradition der rationalen Theologie seine Bedeutung hat. Hier wird der Glaube als existenzieller Akt verstanden, der das Ganze des Menschen umfasst und es auf das Ganze seines Lebens und der Welt als solcher bezieht. Dieser Akt kann auch Gott als Person gelten, dessen Erkenntnis den Menschen und sein Vermögen übersteigt, sei es, dass er versucht, Existenz Gottes zu beweisen, sei es, sie zu leugnen. So wird hier versucht zu zeigen, dass man Gott nie völlig verstehen kann, dass er im Grunde mehr die Sache des Glaubens als des Wissens ist und dass sich Glaube und Wissen nicht widersprechen, sie sind keine Antipoden, sondern sie bilden eine Einheit, die das selbstbewusste Handeln des Menschen trägt. Damit wird angedeutet, dass der Weg zum Göttlichen und zu Gott sowohl theoretische als auch praktische Dimension hat, beide aber reichen an das Geheimnis, das menschliches Erkenntnisvermögen zwar übersteigt, es aber nicht in totaler Ohnmacht liegen lässt. So wird der Glaube als eine positive Angelegenheit betrachtet, Religionskritik aber, mag sie in vieler Hinsicht auch berechtigt sein, gründlich in Frage gestellt.