Autori u članku procjenjuju učinke demokratske tranzicije, uvođenja kapitalističkoga gospodarstva, stvaranja nove neovisne države i pristupanja međunarodnim gospodarskim i političkim integracijama na mogućnosti zapošljavanja diplomanata studija političkih znanosti. Iako je pažnja usmjerena na Sloveniju, članak otkriva općenite izazove s kojima se suočavaju mnoge struke diljem Europe. Empirijsko istraživanje temelji se na nizu "tracer" istraživanja provedenih od 1969., na analizi kurikula studija političkih znanosti, statistici upisa i diplomiranja i službenih podataka o mogućnostima zapošljavanja. Statističke i istraživačke podatke podržavaju i stajališta dionika. Glavni nalaz autora jest paradoks da su, u socijalizmu, pritisci na političke znanosti poticali unutarnju stručnu integraciju, tako da se struka mogla bolje prilagoditi početnoj demokratizaciji nego tržištem izazvanim domaćim promjenama i izazovima globalne konkurentnosti (uključujući bolonjsku reformu visokog obrazovanja). Nedavna međunarodna financijska i gospodarska kriza samo je ojačala ove izazove.