Tijekom kasnoga principata u provinciji Dalmaciji epigrafski su potvrđeni vojnici i veterani iz većine legija smještenih na dunavskome limesu. Druga italska i Treća italska legija poslane su iz recijsko-noričkoga limesa u Salonu 169-170, gdje su sudjelovale u podizanju drugoga prstena gradskih obrambenih zidina. U glavnome gradu provincije i njezinim ostalim krajevima boravili su aktivni vojnici, veterani i namjesnikovi oficijali iz legija smještenih u Gornjoj i Donjoj Panoniji (Prva pomoćnica, Deseta dvojna, Druga pomoćnica, Četrnaesta dvojna), u Dakiji (Trinaesta dvojna, Peta makedonska) i Donjoj Meziji (Prva italska, Jedanaesta klaudijevska). U radu se pokušava objasniti zašto su i kada pojedini aktivni vojnici i veterani prisutni na određenim mjestima u provinciji te se nastoji odrediti njihovo porijeklo i način na koji su sudjelovali u povezivanju Dalmacije s provincijama na dunavskom limesu. Problematizira se djelovanje veksilacije Prve italske legije u Saloni i daje moguće objašnjenje gotovo potpunog izostanka legionarskih natpisa iz Gornje Mezije (Četvrta flavijevska, Sedma klaudijevska).