Alternativne didaktičke koncepcije sa svojim osobitostima dugi niz godina su istraživane i propitivane. Različita istraživanja ukazuju da one pridonose kreiranju poticajnoga prostornog okruženja u ustanovama u kojima su implementirane. U radu će se teorijski etablirati specifičnosti Reggio i Montessori pristupa, s posebnim fokusom na razvoj igre i kreativnosti te ulogu poticajnoga okruženja u proksimalnom razvoju djeteta. Didaktičke spoznaje danas integrativno proklamiraju djetetovu aktualizaciju i proaktivitet u procesu učenja i razvoja. S tim u vezi, cilj je ovoga rada pozicioniranje igre i kreativnosti u Reggio i Montessori alternativnim pristupima. Putem različitih komparativnih jedinica eksplicirat će se specifičnosti ovih dviju koncepcija te ukazati na njihove međusobne sličnosti i razlike. Poseban će naglasak biti na isticanju kontekstualne specifičnosti igre i kreativnosti, uzimajući u obzir principe obiju koncepcija koji pridonose razvoju kreativnosti i kreativnih potencijala u ranom djetinjstvu. Najveća razlika između tih dvaju pedagoških pristupa je u kurikulumu i načinu na koji on može promovirati razvoj kreativnih potencijala putem igre. Montessori koncepcija ima unaprijed definirani kurikulum, dok Reggio koncepcija polazi od razvojnoga kurikuluma koji se kreira zajedno s učenicima i u skladu njihovim interesirma. To je jedna od osnovnih prednosti Reggio pristupa. Reggio pristup polazi od eklektičkoga pristupa i otvorenoga kurikuluma u kojem nisu unaprijed definirani ishodi te može podržavati razvoj kreativnosti na većoj razini u odnosu na Montessori koncepciju. Obje koncepcije polaze, prije svega, od ideje kvalitetnoga obrazovanja, shvatavši obrazovanje kao priliku za razvoj participativnih odnosa, što predstavlja preobrozbu i pomak od tradicionalne paradigme obrazovanja ka konstruktivnom učenju i sukreiranju znanja. Evidentno je da oba pristupa imaju svoje prednosti i nedostatke te da odabrane alternativne koncepcije predstavljaju proces traganje-odgovor za razvoj djeteta te će se prikazati na koji način svojim didaktičkim specifičnostima ove koncepcije daju odgovor na potenciju kreativnosti. Alternative didactic conceptions with their peculiarities have been researched and questioned for many years. Various studies indicate that they contribute to the creation of a stimulating spatial environment in the institutions where they are implemented. The paper will establish the specifics of the Reggio and Montessori approaches, with a special focus on the development of play and creativity, and the role of a stimulating environment in the proximal development of the child. Didactic knowledge today integratively proclaims the child’s actualization and proactivity in the process of learning and development. In this regard, the aim of this paper is to position play and creativity in Reggio and Montessori alternative approaches. Through different comparative units, the specifics of these two concepts will be explained, and their mutual similarities and differences will be pointed out. Special emphasis will be placed on highlighting the contextual specificity of play and creativity, taking into account the principles of both concepts that contribute to the development of creativity and creative potential in early childhood. The mentioned alternative conceptions represent a search-answer process for the proximal development of the child, and it will be shown how, with their didactic specificities, these conceptions give an answer to the potential of creativity