Moderna vinogradarska i vinarska proizvodnja bazira se na dominantnom korištenju malog broja dobro poznatih sorata koje pripadaju plemenitoj vrsti vinove loze (Vitis vinifera L.), a koje su izuzetno osjetljive na glavne bolesti prisutne u uzgoju kao što su plamenjača (Plasmopara viticola Berk and Curt.) i pepelnica (Erysiphe necator Schwein.). Promjene sortimenta u uzgoju veoma su spore zbog konzervativnog i tradicionalnog stava proizvođača kao i potrošača grožđa i vina. Vinogradarska je proizvodnja jedan od najvećih potrošača pesticida, posebno fungicida i insekticida u odnosu na sve druge vrste proizvodnih sustava u poljoprivredi i kao takva ima izuzetno negativan utjecaj na okoliš, ali i zdravlje ljudi koji rade u vinogradarskom sektoru. Danas su u svijetu pokrenuti brojni oplemenjivački programi s ciljem stvaranja novih sorti otpornih na bolesti koje će svojom kvalitetom i drugim karakteristikama biti usporedive s tradicionalnim sortama pojedinih područja. U ovom radu iznesene su najvažnije oplemenjivačke metode i programi koji se danas provode na vinovoj lozi u Europi.