Stalna uporaba sistemičnih pesticida može povećati prinos i kvalitetu usjeva, ali dovodi do povećanja rezistentnosti štetnih organizama, ali i do pojavnosti rezidua u hrani i okolišu. Stoga je namjera okolišno šetne načine zaštite bilja zamijeniti alternativnima, koristeći ekološki prihvatljivije komponente. Biološka zaštita bilja suprotnost je korištenju kemijskih pesticida te pozitivno utječe na bioraznolikost i razvoj bioloških ciklusa. Jedan od oblika biološke zaštite je i primjena endofitnih organizama koji u svom životnom ciklusu nastanjuju biljku, ali joj ne čine štetu niti u jednom stadiju svoga rasta i razvoja. Trenutno je poznato kako postoji preko milijun vrsta endofitnim mikroorganizama što u prosjeku govori kako je svaka biljka domaćin tri do četiri vrste. Dobrobiti koje biljka domaćin ima su višestruki, poput poboljšanog rasta i razvoja, zaštite od štetnika, bolje apsorpcije nutrijenata, veće otpornosti na abiotski i biotski stres.