U radu se opisuje i analizira onaj dio pjesničkoga opusa Tončija Petrasova Marovića koji genološki i poetički ovisi o utjecaju klasičnoga japanskoga lirskoga pjesništva (waka). Budući da dotične tekstove nije uvijek moguće jednoznačno odrediti, posebna se pozornost posvećuje njihovoj identifikaciji i interpretaciji. Također se nastoji prepoznati utjecaj najvažnijih pjesnika haikua, koji vrstovno čini najveći dio dotičnoga opusa. Postavljaju se pitanja o tome koliko su klasični japanski elementi haikua – metar, dobnica (kigo) i usjek (kire) – prisutni u Marovićevu pjesništvu i na koji se način ono prema njima određuje. U središtu je interesa način na koji Marović istovremeno uklapa i inovira japansku liriku u kontekst(u) hrvatske, s obzirom na to da se radi o autoru koji, kako je isticano u literaturi, prvi objavljuje vlastite haikue na hrvatskome jeziku. Radom se nastoji pokazati da ta inovacija nije zanimljiva samo kao književnopovijesni kuriozitet, već i da se radi o pomno promišljenome i oblikovanome korpusu koji treba imati značajno mjesto ne samo u kontekstu autorove lirike već i hrvatske lirike u cjelini.