U članku su prikazani život i djela Josipa Flavija, najvažnijega židovskog povjesničara iz prvoga stoljeća poslije Krista. Flavije je bio sudionik Prvoga židovskog ustanka protiv Rimljana, a nakon zarobljavanja i proroštva Vespazijanu da će postati carem, suradnik, pregovarač i prevoditelj njegovu sinu Titu. Zbog izravnog sudioništva u mnogim zbivanjima koja opisuje u Židovskom ratu to je njegovo djelo od neprocjenjive važnosti za uvid u motive, tijek i slom ustanka. Kao helenizirani Židov u Židovskim je starinama i u raspravnici Protiv Apiona predstavio židovsku povijest od najranijega biblijskog razdoblja i apologetiku židovstva te je opovrgavao protužidovske optužbe raširene u grčko-rimskom svijetu. Njegova djela stoga predstavljaju i dragocjen dio helenističke židovske filozofske i teološke misli staroga vijeka. Iz kršćanskog je očišta Flavijeva najveća vrijednost u opisima Judeje u vrijeme prije, tijekom i nakon Isusova života na zemlji i nastanka prve Crkve. Iz njegovih se djela pruža najširi, najopsežniji i najdublji izvanbiblijski uvid u društvene, političke i vjerske prilike u kojima je nastalo kršćanstvo.