Ovaj članak svojevrstan je pokušaj tumačenja Pieperove filozofske rasprave O vjeri uz pomoć Newmanovih promišljanja s obzirom na to da se Pieper u svojoj raspravi referira na pojedine Newmanove teze, no ne ulazi u njihovu dubinu. Osim usporedbe te dvojice autora u kontekstu filozofskoga tematiziranja vjere, ovaj rad ima za cilj pokazati da ispravno shvaćena vjera sadrži kapacitet da pruži ono što je čovjeku danas najpotrebnije, i u osobnom i u društvenom kontekstu, a to je sigurnost. S tim ciljem članak u četirima dijelovima prikazuje značenje vjere, aspekte neformalne sigurnosti vjere i moralnih predispozicija koje su nužne za življenje osobne vjere u općespoznajnom i religioznom obliku. U tome smislu ljubav se nameće kao zaključni imperativ – temeljna moralna predispozicija koja štiti vjeru od svih zlouporaba, oblikuje ju, daje joj konzistentnost, usmjerenje i vodi ju prema istini.