Indijska konoplja (lat. Cannabis sativa L., podvrsta indijska) prati čovjeka od pradavnih vremena pa sve do danas. Prepoznati učinci indijske konoplje kao psihoaktivnog sredstva (glavni sastojak THC delta-9-tetrahidrokanabinol) doveli su do različitih oblika uporabe, ali i kao lijeka u medicinske svrhe. Tehnološki napredak, brojna istraživanja, dovela su do otkrića velikog broja drugih sastojaka (CBD kanabidiol – kanabinoidi) koje sadržava indijska konoplja, a nisu psihoaktivni, međutim našli su svoju primjenu u medicinskoj terapiji. Samom uporabom nužno se pojavila i zlouporaba. Marihuana je danas, iako samo kao jedan od produkata, postala u svakodnevnoj komunikaciji sinonim za indijsku konoplju. Na nelegalnim je tržištima najraširenija droga, kako u ponudi tako i potražnji (produkti hašiš, ulje hašiša, razne mješavine i oblici produkata indijske konoplje nisu toliko rasprostranjeni kao marihuana). Proizvodnju, prenošenje – krijumčarenje, preprodaju i konzumaciju trebalo je staviti pod državni nadzor, odnosno u zakonske okvire, što je i učinjeno, ali uz stalne promjene. To se nije moglo i ne može se regulirati samo u nacionalnim okvirima, već prema konvencijama na širokoj međunarodnoj sceni, uz učešće međunarodnih organizacija, poglavito UN-a. Ipak usklađenost nacionalnih zakonskih okvira s međunarodnima ostavlja prostor za današnje trendove u smislu dekriminalizacije, depenalizacije i legalizacije, što je isto tako dio kulturoloških, bihevioralnih, socioloških, ali i političkih pristupa prema određivanju uporabe i zlouporabe. Granicu između nelegalne odnosno nezakonite primjene ponekad će biti teško odrediti, ali svakako u tom smislu potreban je znanstveni i empirijski multidisciplinarni pristup, razumijevanje, ali i donošenje odgovarajućih odluka.