Neobarokni trg Rondo u Mostaru spomenik je kulture neprocjenjive vrijednosti, sačuvan u svome izvornu obliku do devedesetih godina prošloga stoljeća. Planiran je i izgrađen u jednome graditeljskom potezu na kraju 19. i početkom 20. stoljeća. Rondo je jedinstveno urbanističko rješenje koje predstavlja i pripadajuće arhitektonske objekte iznimnih historicističkih rješenja svoga doba. Autor opisuje genezu njegove destrukcije u posljednjih trideset godina kao rezultat novonastaloga bezobzirnoga neoliberalnog kapitalizma, klijentističke vlasti i zemljišnih špekulacija. Takvu destrukciju omogućila je nova struktura stanovništva nastala poslije rata, a novouspostavljena vlast nije prepoznala zatečene vrijednosti. „Urbanisti“, arhitekti i inženjeri u urbanističkim službama bili su samo sredstvo u rukama vlasti i mešetara. Zaključak je da se našemu kulturnom nasljeđu u posljednja tri desetljeća pristupalo krajnje neodgovorno, štoviše, iracionalno te su u mnogim slučajevima, kao što je riječ o Rondou, štete nepopravljive.