U članku se iznose mišljenja trojice reprezentativnih autora – Jamesa Kugela, Roberta Altera i Jana Fokkelmana – važnih predstavnika tzv. književno-kritičkoga pristupa Bibliji, o biblijskoj poeziji. Prema Kugelu, gledati na Bibliju kroz leću podjele na poeziju i prozu (liriku i epiku), znači krivo gledati. Ako tako gledamo, čak ni minuciozne analize paralelizma neće biti od koristi – jer će se i one distorzirati. Kugel stoga smatra da u Bibliji ne postoji poezija, već samo „kontinuum“ sačinjen od labavo povezanih paralelnih struktura u onome što smatramo proznim dijelovima do „pojačane retorike“ u onome što pogrešno označavamo stihom. Alter smatra da je osnovica biblijske poezije semantički paralelizam. Ali, pritom ističe da je važno uvidjeti da pjesnički izraz zapravo izbjegava potpuni paralelizam, baš kao što se jezik opire pukoj sinonimnosti tako da neprestano uvodi male razlike između srodnih pojmova. Fokkelman pak smatra da je miješanje proze i poezije, pa i prijelaz proze u poeziju moguć jer velika većina rečenica na hebrejskom sadrži dvije do osam riječi. Štoviše, obično se povezuju u sekvence parataksom („... i ... i ... ali ... i onda ...“). Iz sva tri mišljenja proizlazi zaključak da je biblijska poezija, kao uostalom i proza, u velikoj mjeri sui generis, da razlika između poezije i proze, ako uopće postoji, nije iste naravi kao u zapadnoj književnoj kulturi, pa je stoga neprimjereno govoriti o prosimetrumu u Bibliji. This presentation discusses the views of three renowned authors – James Kugel, Robert Alter, and Jan Fokkelman – known for their literary-critical approach to the Bible, concerning biblical poetry. According to Kugel, looking at the Bible through the lens of division into poetry and prose (lyrical and epic literature) means looking at it wrongly. He maintains that even meticulous analyses of parallelism can be distorted if viewed through this lens. Therefore, Kugel asserts that there is no poetry in the Bible but rather a “continuum” of loosely connected parallel structures in what we see as prose sections and “heightened rhetoric” in what we often erroneously consider verses. According to Alter, biblical poetry is based on semantic parallelism. However, he points out that poetic expression deliberately avoids complete parallelism, just as language resists mere synonyms by introducing subtle differences between related terms. In contrast, Fokkelman believes that combining prose and poetry, and even transitioning between them, is possible because most Hebrew sentences contain two to eight words and are usually linked in sequences through parataxis (using “… and… and… but… and then”). All three opinions lead to the conclusion that biblical poetry, like prose, is to a large extent sui generis, and that any distinction between poetry and prose, if it exists at all, is not of the same nature as in Western literary culture and it is, therefore, inappropriate to refer to prosimetrum in the Bible.