U radu se nastoji osvijestiti problem nedostatka teorijskih perspektiva u diskursima veznim za proučavanje stećaka. Rezimiraju li se dosadašnja proučavanja fenomena nekropolâ stećaka, evidentno je kako su ona na marginama znanstvenih disciplina poput arheologije, povijesti umjetnosti, povijesti, lingvistike i sl. Stoga se javlja potreba za kritičkim razmišljanjem na neke uvriježene i u znanosti ukorijenjene "zakonitosti". Evidentno je kako sukladno napretku epistemološke misli, proučavanje stećaka zahtijeva interdisciplinaran pristup i znatno širi interpretativni okvir. Kritičko promišljanje ne bi bilo moguće bez terenskoga istraživanja autorice ovoga rada, te osvrta na teorijske perspektive u svjetskoj arheološkoj znanosti. Iste će se uzeti kao osnova za nove interpretacije i pokušaj inkorporiranja stećaka u suvremene arheološke tokove. Svrha tako postavljenih istraživanja pokušaj je da se što bolje razumije srednjovjekovna sepulkralna kultura i propitaju postojeće paradigme.