Cilj je ovoga rada da bude polazišna točka za poznavanje i daljnje istraživanje Kumana, jedne od turkijskih etničkih skupina euroazijske stepe. Ta nomadska konfederacija nikad nije utemeljila državnu zajednicu, ali je plaćenička kumanska konjica redovito donosila prevagu u sukobima među ruskim kneževinama, u bugarsko-bizantskim ratovima, u sukobima među pretendentima na prijestolje u Ugarskoj i Srbiji te drugdje. Najviše će biti riječi o vrhuncu njihova utjecaja (1050. – 1240.), kada su kontrolirali područje od Aralskoga jezera do donjega dunavskog bazena. Gordlevski je smatrao da je proučavanje turkijskih naroda usko povezano s proučavanjem Mongola, koji su mnoge turkijske narode euroazijske stepe inkorporirali u svoje nepregledno carstvo. Jednako se tako ni srednjovjekovna povijest jugoistočne Europe ne može proučavati bez povijesti turkijskih naroda. Kumani su bili poznati po tome da su rado odvodili ljude u ropstvo, no naposljetku su i sami bili najbrojniji robovi koji su se u crnomorskoj regiji prodavali u Italiju te na Bliski i Srednji istok. Upravo je kumanski jezik ostao lingua franca u području euroazijske stepe, gdje ga i danas razumije većina turkijskih naroda. U (jugo)istočnoj Europi Kumani su se polako stopili u šareni etnički amalgam stanovništva slavenskoga, ugrofinskog i turkijskog podrijetla. U Aziji su pridonijeli stvaranju Kazaka, Uzbeka, Kirgiza i drugih turkijskih naroda. Baština Kumana upletena je u desetke europskih i azijskih nacija te je zbog toga proučavanje kumanske povijesti važno kao platforma za razumijevanje šireg okvira euroazijskih migracija te odnosâ među nomadskim i sjedilačkim društvima na tom prostoru.