Elektronička komunikacija uslijed pandemije COVID-a 19 postala je prevladavajući oblik komunikacije što je, očekivano, utjecalo i na modalitete odlučivanja u društvima kapitala. U radu se analiziraju prednosti i nedostaci te pretpostavke dopuštenosti donošenja odluka u društvu primjenom sredstava elektroničke komunikacije. Rješenja hrvatskog statusnog prava analiziraju se uz primjenu poredbenopravne metode, pri čemu se u obzir uzimaju rješenja država kontinentalno-europskog (Njemačka, Austrija i Švicarska) i common law pravnog kruga (Ujedinjeno Kraljevstvo i američka savezna država Delaware). Analiza osobito uzima u obzir razlike koje postoje s obzirom na različite pravne izvore (propisi i autonomno statusno pravo), različite oblike društava kapitala (dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću) i različite organe tih društava (uprava, nadzorni odbor i glavna skupština). At the time of the Covid-19 pandemic electronic communication became a prevalent form of communication. This has had huge implications on decision-making in a limited liability company. The advantages and disadvantages of such decision-making and the conditions under which it should be allowed are analysed in this paper. Although the primary focus is on Croatian law, analysis takes into account specific solutions which can be found in the civil law of Germany, Austria and Switzerland and the common law jurisdictions of the United Kingdom and the US state of Delaware. Several important distinctions are made – between statutory and autonomous law, public and private limited liability companies and the different organs of those companies (management board, supervisory board, general meeting).