Unatoč činjenici da je u oružanim sukobima uvijek teško utvrditi točan broj civilnih žrtava, nesporno je da su te brojke danas iznimno visoke. Svaki oružani sukob današnjice nesumnjivo ima snažan i zastrašujući utjecaj na civilno stanovništvo. Kategorija civila kojoj je u takvim okružjima nužno posvetiti posebnu pozornost jesu djeca. Smatra se da danas oko 250 milijuna djece živi u područjima pogoðenim oružanim sukobima. Posebno mjesto meðu njima imaju djeca vojnici. Norme meðunarodnog prava kojima se ureðuje ova problematika razvijaju se najvećim dijelom pod okriljem i zalaganjem Ujedinjenih naroda, usporedo s razvojem meðunarodnog humanitarnog prava i zaštite ljudskih prava. Prvotnu odgovornost u implementaciji tih odredbi nesporno imaju države stranke, ali napori i rezultati ostvareni na polju sprečavanja novačenja djece, njihove uspješne demobilizacije i reintegracije upućuju na nužnost osmišljene i koordinirane akcije svih relevantnih čimbenika, i nacionalnih, i meðunarodnih. Suradnja vlada, ali i nevladinih naoružanih skupina s organima i tijelima Ujedinjenih naroda u posljednjih dvadesetak godina rezultirala je demobilizacijom i reintegracijom oko otprilike 115 000 bivše djece vojnika, što je rezultat koji je svakako nužno podržavati i poticati. S druge strane, izvješća koja stižu s terena i dalje otkrivaju svu kompleksnost borbe protiv novačenja i iskorištavanja djece vojnika.