Uzrok polovice do dvije trećine smrtnih ishoda pacijenata sa shizofrenijom pripisuje se kardiovaskularnim bolestima. Smatra se da visoka učestalost metaboličkog sindroma najviše povećava rizik za nastanak kardiovaskularnih oboljenja u shizofreniji. Iako je metabolički sindrom jedan od vodećih uzroka morbiditeta i mortaliteta u pacijenata sa shizofrenijom, do prije petnaestak godina istraživanje etiologije metaboličkog sindroma u shizofreniji nije predstavljalo veći znanstveni interes. Novije spoznaje ukazuju na mogućnost da bi pojačano stanje upalnog odgovora u organizmu moglo predstavljati zajedničku etiopatogenetsku podlogu u nastanku metaboličkog sindroma i shizofrenije. Primjerice, značajno povišena koncentracija proupalnih citokina te C reaktivnog proteina uočena je u pacijenata sa shizofrenijom koji nisu uzimali antipsihotične lijekove ili su ih uzimali u vrlo malim dozama, a zamijećeno je i da uzimanje inhibitora ciklooksigeneze-2, uz antipsihotičnu terapiju, može ublažiti težinu kliničkih simptoma i kognitivnih deficita u oboljelih. U ovom preglednom radu iznesene su najnovije spoznaje o ulozi okolišnih i genetičkih čimbenika u etiopatogenezi metaboličkog sindroma u shizofreniji. Mnogi mehanizmi kojima bi okolišni čimbenici, poput nezdrave prehrane i pušenja, mogli pridonijeti nastanku metaboličkog sindroma u shizofreniji ne razlikuju se značajno u odnosu na opću populaciju. Ipak, uzimanje antipsihotičnih lijekova, posebice tzv. atipičnih antipsihotika, te njihova interakcija s okolišnim čimbenicima, kao i genetičkim čimbenicima podložnosti, dodatno pridonose heterogenosti etiopatogeneze metaboličkog sindroma u shizofreniji, ali i otežavaju adekvatan terapijski pristup. Budući da su dosadašnja istraživanja uglavnom bila usredotočena na moguću poveznicu antipsihotičnih lijekova i metaboličkih abnormalnosti u oboljelih, detaljnije su razmotrene značajke nezdrave prehrane i ovisnosti o pušenju te njihova moguća povezanost s metaboličkim sindromom.