Benigna hiperplazija prostate (BPH) karakterizirana je umnažanjem žljezdanih i/ili stromalnih elemenata prostate. Ona može dovest do uvećanja prostate i uzrokovati smetnje mokrenja donjeg dijela mokraćnog sustava (LUTS). Rast prostate ovisan je o dobi i utjecaju spolnih hormona, prvenstveno dihidrotestosterona. Simptomi se dijele na iritatvne, opstruktvne i postmikcijske. U osnovnu obradu pacijenata spada anamneza, korištenje upitnika o smetnjama mokrenja, dnevnik mokrenja, fizikalni pregled, analiza urina, serumska koncentracija kreatinina i prostata specifčnog antigena, mikciometrija i mjerenje rezidualnog urina. Terapiju se odabire na osnovi smetnji koje pacijent ima i rezultata dijagnostčke obrade. Prvi korak u liječenju predstavljaju određene promjene u ponašanju i prehrani. U pacijenata s blagim smetnjama preporučuje se aktivno praćenje. U ostalih pacijenata započinje se s medikamentoznom terapijom. Mogućnost medikamentozne terapije su mnogobrojne: blokatori alfa adrenergičkih receptora, inhibitori 5-alfa-reduktaze, antagonisti muskarinskih receptora, analog vazopresina – dezmopresin, agonisti beta-3 adrenergičkih receptora, inhibitori 5-fosfodiesteraze, fitoterapija i kombinirana terapija. U slučaju neuspjeha medikamentozne terapije ili prisutnost komplikacija BPH-a preporučuje se kirurško liječenje.