Ovaj rad primjenjuje Campbellovu teoriju "kreativne" potrošnje (2005.) na suvremenu kulturu hrane. U njemu se tvrdi da se osim kuhanja i pripreme hrane i neki oblici vlastita uzgoja hrane mogu smatrati "kreativnom" potrošnjom hrane. Pokušavaju se zapravo utvrditi uvjeti i mogući motivi za obje vrste "kreativne" potrošnje hrane koji mogu rasvijetliti društvene, simboličke, izražajne i ekonomske posebnosti novih oblika bavljenja hranom i pomoći opisati kako se oni razlikuju od svojih tradicionalnih obrazaca. Naposljetku, ali ne i manje važno, u radu se tvrdi da nam u onoj mjeri u kojoj su kreativne aktivnosti po definiciji uvijek aktivnosti slobodna vremena, i primjena pojma "kreativne" potrošnje na kulturu hrane također može pružiti bolje razumijevanje kuhanja i vlastita uzgoja hrane kao aktivnosti slobodna vremena.