Na temelju arhivskih izvora i onodobnoga tiska u radu se prikazuje djelovanje dalmatinskih biskupa u vrijeme Prvoga svjetskog rata pod vidikom njihova odnosa prema Habsburškoj Monarhiji i njezinu ratnom angažmanu. Prikazuje se humanitarni i karitativni doprinos Crkve u Dalmaciji društvu zahvaćenom ratnim nedaćama, kao i njezina uloga potpore Monarhiji i caru iskazana u raznim vjerskim obredima čiji je cilj – osim vjerskih nakana – bilo podizanje ratnoga morala te beskompromisno iskazivanje lojalnosti vlastima. U kontekstu političkih gibanja posljednje dvije godine rata (od Svibanjske deklaracije 1917. do kraja rata) analiziraju se stavovi svećenstva i dalmatinskih biskupa prema političkim pitanjima, gdje se uočavaju znatna razmimoilaženja. Propast Austro-Ugarske Monarhije značit će promjenu političkih stavova većine dalmatinskih biskupa.