Prva velika globalna fi nancijska i gospodarska kriza koja je nakon Drugog svjetskog rata pogodila svijet je ujedno i prilika da se testiraju ekonomske teorije i politike. Ta se kriza nije morala dogoditi. Ona je rezultat ljudskoga ponašanja i izbora politike. Politički i gospodarski sustavi koji kao cilj postavljaju samo profit poduzetnika, a ne i blagostanje društva, vode krizama i neodrživom gospodarskom rastu. Izostanak regulacije tržišnih manjkavosti, eksternalija i nejednakosti u društvu obilježja su takvih sustava. Ta je kriza također pokazala da se gospodarstvom ne može uspješno upravljati bez harmonije među monetarnom i fi skalnom politikom u skladu sa društvenim ciljevima. U prošlome se razdoblju nije koristilo fiskalnom politikom u kreiranju održivoga gospodarskoga rasta i razvitka, a sada je bilo potrebno to nadoknaditi radikalno i u veoma kratkome razdoblju od početka krize. Ovo je istovremeno i prilika da se testira djelovanje fiskalnoga multiplikatora i automatskoga stabilizatora.