Cilj ovog rada preispitivanje je određenih vidika kritike američkog filozofa prava Ronalda Dworkina upućene “snažnoj” teoriji naravnog prava. Za žarišnu točku preispitivanja autor je odabrao perspektivu “dobrote” prava, odnosno pitanje na koji način i do koje granice Dworkin i predstavnici “snažne” teorije naravnog prava, svatko u okvirima vlastitog pristupa, dopuštaju preklapanje pojma prava sa stajalištem prosuđivanja prava sukladno moralnim vidicima ljudskog dobra. U prvom dijelu rada prikazani su ključni argumenti Dworkinove teorije prava s naglaskom na one elemente zbog kojih se Dworkina često smatra predstavnikom teorije naravnog prava u širem smislu. Nakon toga predstavljene su temeljne tvrdnje Dworkinove kritike upućene “snažnoj” teoriji naravnog prava, s posebnim naglaskom na Dworkinovo razlikovanje “snažne” teorije od njegova naravnopravnog pristupa. U nastavku su opisani osnovni smjerovi argumentacije kojima su predstavnici “snažne” teorije naravnog prava upozorili na otklon Dworkinova “minimalističkog” jusnaturalizma od klasičnih postavki naravnopravne teorije. U posljednjem dijelu analizirani su vidici “dobrote” prava koji proizlaze iz predmetne rasprave, s naglaskom na određene manjkavosti Dworkinove kritike “snažne” teorije naravnog prava. Pritom se upućuje i na teorijske sastavnice prema kojima se, unatoč uzajamnoj kritici, ova dva pravno-filozofska pristupa mogu smatrati srodnima.