U radu se na primjeru široke potrošnje električne energije (u domaćinstvima i javnoj rasvjeti) analizira politika cijena električne energije, kao najplemenitijeg oblika energije, za vrijeme energetske i ekonomske krize u Jugoslaviji. Dokazuje se da je antitržišnim konceptom dogovorne ekonomije putem depresiranih cijena električne energije izvršen utjecaj na tržištu energije za domaćinstva gdje je unatoč potrebi da se potrošnja racionalno smanji u vrijeme energetske i ekonomske krize — potrošnja značajno porasla i uz strukturne promjene postala neracionalna u evropskim razmjerama. Predlaže se izlaz u energetskoj politici zemlje zasnovanoj na ekonomskim zakonitostima — što, kako se u radu dokazuje, savezni dokument »Strategija dugoročnog razvoja energetike Jugoslavije« nije konzistentno učinio — jer zastupa robnoj proizvodnji nepoznat sistem cijena.