Tekst se bavi specifičnostima i vrstama glazbene građe koja se danas čuva u knjižnicama, kao i problematikom njena formalnog opisa. Promjene koje je donio razvoj informacijskog društva nesumnjivo su utjecale i na glazbu te na glazbenu građu u baštinskim ustanovama kao što su knjižnice. Različiti načini objave i distribucije glazbe te mnoštvo medija i formata glazbenih sadržaja donijeli su sa sobom brojne nedoumice o tome kako tu građu opisati. Glazbeni knjižničari susreću se danas s više smjernica, uputa, standarda i pravila koje treba konzultirati kako bi se identificirale i zabilježile specifičnosti glazbene građe, a korisnicima olakšalo pronalaženje traženoga. Iako u međunarodnoj knjižničarskoj zajednici već duže postoje standardi za opis glazbene građe, odnedavno su objavljeni i primjenjuju se konceptualni modeli i standardi koji paradigmatski mijenjaju pristup opisu knjižnične građe. To se ponajprije odnosi na konceptualni model FRBR te na novi pravilnik anglo-američke kataložne prakse pod nazivom RDA. Pred glazbenim knjižničarima izazov je kako različite standarde i modele uporabiti te odgovarajuće opisati glazbenu građu, ne samo u kontekstu ujednačenosti zapisa nego i na dobrobit zajednice korisnika.