Kompjutorska simulacija ima sve veću primjenu u proučavanju bioloških i ekoloških sustava. Zasigurno, postoji mnogo različitih tipova simulacijskih tehnika, a mi ćemo u ovom radu predstaviti metodu koja je originalno poznata kao „industrijska dinamika“ (Forrester, 1961.). Ova je metoda polako prerasla u teoriju što povezuje strukturu sustava s njegovim dinamičkim ponašanjem (Forrester, 1968.) i prihvaćen je novi naziv: „sustavna dinamika“ (Forrester, 1971.). Prema prof. dr. J. Forrester - MIT sustavna dinamika je filozofija o sustavu, u osnovi kvalitativnoga karaktera. Zatim, to je prepoznavanje dominacije krugova povratne veze na osnovi dinamičkoga ponašanja sustava, a koji su ujedno i pod utjecajem funkcioniranja samog sustava. Osnova sustavne dinamike je prepoznavanje unutarnje strukture sustava, tj. razumijevanje dinamike ponašanja koja može proizaći iz samog sustava (Roberts i sur., 1983.). Ova teorija, koja je danas potpuno opravdano prerasla u novu znanstvenu disciplinu, povezuje strukturu sustava s njegovom vlastitom dinamikom ponašanja, ali i s uzajamnim djelovanjem relevantne okoline promatranog sustava! Kod bioloških sustava interakcije mnogih njegovih elemenata tvore odgovor sustava ili njegovo ponašanje (Moxnes, 2002.). U ovom radu prikazat će se primjena sustavne dinamike u modeliranju obnovljivih morskih resursa, tj. izložit će se konkretna primjena na ribljoj populaciji.