U ovom se radu uspoređuju shvaćanja dvojnog državljanstva u politikama građanstva triju država članica Europske unije – Švedske, Njemačke i Hrvatske – koje dijele jedan bitan zajednički element: dugotrajno etničko shvaćanje nacije i dominantno načelo ius sanguinis u određenju državljanstva. Međutim, te se tri države razlikuju prema odnosu prema dvojnom državljanstvu. Švedska se uvrštava u liberalnu skupinu zemalja, a Njemačka i Hrvatska u restriktivnu, pri čemu i među njima postoje razlike jer se njemačka politika građanstva mijenjala u liberalnijem smjeru, dok je hrvatska ostala restriktivna i nekonzistentna. To se objašnjava ovisnošću politike građanstva o dominantnom shvaćanju nacije u nekoj zemlji te shvaćanjem procesa njezina oblikovanja, kontinuiteta i promjene u njemu, kao ishoda političkih borbi dominantnih aktera za ostvarenje svojih političkih ciljeva.