Politički savjetnici obilježje su suvremene državne uprave. Predstavljaju osobe koje temeljem imenovanja prema nedefiniranim kriterijima pružaju savjete ministru ili premijeru u pogledu javnih politika, političkih aspekata i koordinacije ili odnosa s javnošću. Dolaze i odlaze s ministrom, a njihov je status u pravilu nejednako reguliran u pojedinim državama, ako je uopće i reguliran. Javljaju se zbog promjena u upravljanju, potrebe za jačanjem koordinacije, vodstva i strategije kao i odgovora na intenziviranje komunikacija. Dovode do promjena u odnosu između politike i uprave u državnoj upravi, a osnovne zamjerke i nepovjerenje javnosti proizlaze iz netransparentnosti, izostanka regulacije i nedostatka odgovornosti. U radu se razmatraju razlozi zbog kojih politički savjetnici postaju neizostavan dio ministarskih kabineta, analiziraju se pojam, vrste i funkcije političkih savjetnika te opisuju posljedice i ključni elementi koncepta. Naglašava se važnost uređenja statusa političkih savjetnika i transparentnosti radi osiguravanja ostvarivanja javnog interesa i povjerenja javnosti u institucije.