U radu se nastoji izložiti sustavna usporedna analiza uređenja poslovne i parnične sposobnosti u Hrvatskoj te odabranim europskim zemljama istog pravno-tradicijskog kruga (Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Srbiji te Federaciji Bosni i Hercegovini). Kroz rad se upozorava na činjenicu da je hrvatsko uređenje poslovne sposobnosti maloljetnika različito od suvremenog koncepta prihvaćenog u navedenim državama. Spomenute razlike u uređenju zapravo su nedostaci koji se odnose na hrvatsko uređenje instituta poslovne sposobnosti maloljetnika, a manifestiraju se u gotovo potpunom negiranju relevantne pravne volje maloljetnika u domeni materijalnog prava te u skokovitom prijelazu u punoljetnost, bez ikakvih međustadija koji bi odgovarali zrelosti maloljetnika. Sve to neizbježno utječe i na domenu parnične sposobnosti jer postojeće uređenje onemogućava afirmaciju procesno relevantne volje maloljetnika, što je u suprotnosti s aktualnim europskim trendovima. Stoga se u završnom osvrtu predlažu promjene koje bi u domaćem zakonodavstvu trebalo provesti u svrhu kvalitetnijeg i suvremenijeg uređenja poslovne sposobnosti maloljetnika te se prikazuje način na koji bi spomenute promjene utjecale i na njihovu parničnu sposobnost.