Ruđer Josip Bošković jedan je od najpoznatijih hrvatskih znanstvenika i filozofa uopće. Osobito je poznat po svojim teorijama iz područja fizike, matematike i astronomije koje su bile veoma zapažene već među njegovim suvremenicima pa nadalje, kako na hrvatskom, tako i na europskom tlu. Kada je riječ o filozofiji, Boškovića se najčešće spominje u kontekstu filozofije prirode i filozofije znanosti. Široj javnosti vjerojatno je manje poznato da je nekih desetak stranica posvetio Bogu. U svome najpoznatijem djelu Teorija prirodne filozofije piše »Dodatak koji spada u metafiziku o duši i Bogu« u kojem izlaže svoje inačice argumenata za postojanje Boga. Dodatak omogućuje da se njegov doprinos fizici sagleda iz jednoga novog kuta. Njegov je zaključak naime da se objašnjenje prirode kao cjeline ne zaustavlja na prirodi nego na metafizici, odnosno, filozofiji religije. Namjera nam je u ovome radu analizirati one argumente za postojanje Boga koje je Bošković detaljnije obradio te ispitati u kojoj ih je mjeri i danas moguće (o)braniti.