Temeljna je ambicija ovog članka analizirati pitanje pravnog (dis)kontinuiteta izmeðu Kraljevine Srbije i Kraljevine SHS u kontekstu meðunarodnog spora izmeðu Njemačke i Kraljevine SHS te pritom otkriti uzroke različitih tumačenja presude u predmetnom sporu. Autor najprije, služeći se tehnikama povijesnopravne i analitičke metode pri proučavanju dokumenata i sekundarnih mišljenja političara te ustavnih pravnika, daje kratak pregled meðunarodnih okolnosti koje su omogućile formiranje poslijeratnih država, nakon čega sažima različite stavove o pravnom statusu Države SHS i karakteru Prvoprosinačkog akta, koristeći pritom tadašnje i današnje meðunarodnopravne i ustavnopravne kriterije. Nakon toga u okviru razmatranja središnjeg pitanja zaključuje kako je tadašnje tumačenje Ivana Žolgera, kako je unatoč presudi u predmetnom sporu Kraljevina SHS ipak bila nova država jer ista nije stvorena u skladu s Ustavom Kraljevine Srbije, pravno najdosljednije. Pored konstatacije kako je Država SHS zadovoljavala temeljne kriterije državnosti te da je formiranje Kraljevine SHS prekinulo ustavnopravni kontinuitet Kraljevine Srbije, doprinos studije očituje se i kroz argumentaciju kako različita pravna shvaćanja u ovom predmetu ipak nisu bila toliko rezultat pravnih dvoumica, već su u prvom redu bila odraz jedne od mnogih političkih bitaka izmeðu sukobljenih državnih ideologija.