Iz prakse je hrvatskih sudova razvidno da je namjerno oštećenje vjerovnika stečajnog dužnika (čl. 202. Stečajnog zakona) najčešće korištena osnova pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika. Po toj se osnovi mogu pobijati sve pravne radnje poduzete u kritičnom razdoblju od čak deset godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje (pred) stečajnog postupka pa sve do otvaranja stečajnog postupka. Ovlašteni pobijatelj, med strok signutim, u parnici ima nelak zadatak dokazati ne samo da je dužnik radnju poduzeo s namjerom oštećenja vjerovnika nego i da je protivnik pobijanja za tu namjeru znao. Te se subjektivne pretpostavke u postupku utvrd strok signuju na temelju objektivnih indicija koji su u središtu analize ovog rada. Kritička ocjena domaće sudske prakse mogla bi pripomoći njezinu ujednačenju te poslužiti kao putokaz ovlaštenim pobijateljima koje je