Na gustoću kosti utječu dob, spol, hormonske promjene, genetski i okolišni faktori. Najvažniji okolišni faktori su: unos kalcija i vitamina D, zatim izloženost suncu, pušenje i tjelesna aktivnost. Tijekom djetinjstva i adolescencije povećava se koštana masa, a odrasloj i starijoj dobi dolazi do njezinog postupnog fiziološkog smanjenja. Najznačajnije mjere u prevenciji osteoporoze su postizanje što veće vršne koštane mase u mladosti i njezino očuvanje tijekom života. Tjelesnom aktivnosti povećava se koštana masa, a s njom i snaga i gibljivost mišića što smanjuje rizik od padova i prijeloma. Utjecaj tjelesne aktivnosti na povećanje koštane mase ovisan je o dobi i najintenzivniji je u periodu rasta. Da bi mehanički podražaj povećao koštanu masu, potrebno je da bude naizmjeničan i intenzivan te da istovremeno postoji adekvatan unos kalcija i kalorija u organizam. Djeca koja su fizički aktivnija i koja se rekreativno bave određenim sportovima imaju veću koštanu masu u odnosu na ostale vršnjake. Sportovi u kojima se skače, opire o podlogu ili podiže teret poput gimnastike, trčanja i dizanja utega značajnije povećavaju koštanu masu. Brojna istraživanja na vrhunskim sportašima pokazala su da sportaši imaju značajno veću mineralnu gustoću kosti u odnosu na nesportaše. Nakon 40. godine života koštana se masa prosječno smanjuje za oko 0,5 % do 1,5 % godišnje. Gubitak koštane mase javlja se brže ako nema nikakvoga mehaničkog opterećenja na kost. Brojne studije pokazuju povoljan učinak tjelesne aktivnosti na smanjenje gubitka mineralne gustoće kosti u odrasloj dobi. Osim održavanja mineralne gustoće kosti, tjelesna aktivnost u starijoj životnoj dobi ima dodatnu važnost jer povećava mišićnu snagu i ravnotežu. Preporuke za provođenje tjelesne aktivnosti odnose se na sve dobne skupine i nemaju dobni limit. Uz to je važno osobama starije životne dobi savjetovati vježbe koordinacije i ravnoteže kao važnih mjera u prevenciji padova.