Bibliografski opis ručno tiskanih knjiga sagledan je u komplementarnom odnosu općeg i pojedinačnog. Opći dio opisa zajednički je svim izdanjima jednog djela. S druge strane, pojedinačni dijelovi opisa svojstveni su pojedinačnim primjercima nekog djela. Posebni se bibliografski zapisi mogu izrađivati i za novi otisak, otisak i tiskarsku varijantu. Izdvojena su i analizirana pravila za opis starih omeđenih jedinica građe u skupinama 1, 4, 5 i 7. Pritom su najviše analizirane skupine 1 i 4 jer se u njima izdvaja najveći broj propisa ISBD-a za opis stare omeđene građe. Neka su pravila u pojedinim skupinama ISBD-a sagledana u odnosu na pravila prethodnih skupina. Posebna je pozornost posvećena redoslijedu izvora podataka koji se preuzimaju u opis. U radu se također ističu pojedinosti koje su značajne za opis starih omeđenih jedinica građe (transkripcija, kratice, dvostruka interpunkcija) koje su samo djelomično uključene u ISBD ili uopće nisu dio ISBD-a.