Franjevačke crkve u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva (Krku, Cresu, Rabu i Pagu), građene od sredine 13. do kraja 16. stoljeća, arhitektonska su ostvarenja koja upotrebljavaju tip tzv. propovjedničke crkve. Upravo taj tip crkve, jednostavne jednobrodne građevine s drvenim stropom ili otvorenim grednjakom i svetištem realiziranim u obliku svedene četverokutne apside, odražava učenja Franje Asiškoga, osnivača Reda, koja su dosljedno naglašavala jednostavnost, skromnost i siromaštvo. Franjevačke crkve proučavanog područja bile su predmetom istraživanja domaćih i stranih znanstvenika različitih profila i interesa. Međutim, izostala je sustavna obrada arhitektonskih tipova vjerojatno stoga što franjevačke crkve ne pokazuju osobito razvijene oblike tlocrta koji bi privukli pozornost istraživača. One su građene uz poštivanje krajnje racionalnih graditeljskih načela, a njihovi oblici, uglavnom, slijede zadane norme. U ovome radu analizirat će se franjevačke crkve, građene od sredine 13. do kraja 16. stoljeća, u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva: crkva Sv. Franje u Puli, crkva Sv. Franje u Poreču, crkva Sv. Franje u Krku, crkva Navještenja Blažene Djevice Marije na Košljunu, crkva Sv. Marije Magdalene u Poratu (Krk), crkva Sv. Marije u Glavotoku (Krk), crkva Sv. Franje u Cresu, crkva Sv. Bernardina u Kamporu (Rab), crkva Sv. Franje u Komrčaru (Rab) i crkva Sv. Frane u Pagu. Navedene crkve interpretirat će se s obzirom na oblikovanje masa i konstrukciju, te (pre)poznate graditelje-majstore, potom prikazat će se njihova zastupljenost u dostupnim znanstvenim i stručnim radovima hrvatskih i inozemnih autora i, naposljetku, predložit će se tipološka klasifikacija tih crkava temeljena na oblikovanju njihovih prostornih i tlocrtnih jedinica, dakle lađa i apsida, te na načinu njihova svođenja.