Razdoblje između dva svjetska rata u Hrvatskoj je obilježio visok stupanj organizacije zdravstveno-promotivnih aktivnosti. U žarištu tadašnjih tečajeva bile su higijenska ispravnost hrane i prevencija zaraza, a aktivnosti su bile usmjerene unaprjeđenju organizacije domaćinstava i podizanju ukupne zdravstvene svijesti. Tečajevi su osim teorijskih znanja uključivali vrlo raznovrstan praktični rad u grupama, demonstracijske vježbe, radionice te studijske posjete. Suvremeno unaprjeđenje zdravlja najslabije rezultate pokazuje u području napora za promjenu nezdravih životnih navika koje čine temelj epidemije kroničnih nezaraznih bolesti. Planski organizirani i pragmatično usmjereni postizanju konačnih ciljeva, ovi bi međuratni tečajevi i danas mogli poslužiti kao efikasan model za provedbu javnozdravstvenih akcija.