Parametri varijabiliteta srčane aktivnosti (izračunati iz srčanih R-R intervala) dobri su pokazatelji efekata različitih psihofizioloških uvjeta na modulaciju srčane aktivnosti (npr. stresnih situacija, emocionalnog uzbuđenja, tjelesnog opterećenja), a njihova posebna vrijednost očituje se u dobroj prediktivnosti nastanka i tijeka raznih oboljenja. Budući da je srčani rad velikim dijelom uvjetovan djelovanjem dviju podkomponenti autonomnog živčanog sustava (simpatikusa i parasimpatikusa), smatra se da razlog prediktivnosti srčane dinamike (izražene preko R-R intervala) za zdravstveno stanje, leži upravo u funkcioniranju autonomnog živčanog sustava koji modulira srčani rad, kad i rad većine drugih organskih sustava. Općenito se smatra da srčani R-R intervali predstavljaju neinvazivan pokazatelj funkcioniranja autonomnog živčanog sustava. Iako se iz srčanih R-R intervala može izračunati više kvalitativnih i kvantitativnih parametara koji ukazuju na različite aspekte srčane dinamike, da bi neizravno mogli zaključivati o funkcionalnosti autonomnog živčanog sustava, nezaobilazan je postupak spektralne analize. Tim matematičkim postupkom se srčana dinamika razdvaja na različita frekvencijska područja, koja se onda povezuju s djelovanjem pojedinih komponenti autonomnog živčanog sustava. U ovom radu se opisuje logika postupka spektralne analize na srčanim R-R intervalima, parametri koji iz nje proizlaze, njihovo značenje i fiziološka povezanost s pojedinim komponentama autonomnog živčanog sustava, te praktične implikacije proizišle iz takvog načina obrade rezultata srčane dinamike.