Uvod: Dostignuća digitalne tehnologije u slikovnim prikazima i proizvodnim procesima omogućila su kliničarima nove terapijske mogućnosti. Tako se stereolitografijom (SLA) jednostavno, predvidivo i precizno rekonstruiraju prirođeni i stečeni tkivni defekti. Prikaz slučaja: Na pregled je došao šezdesetpetogodišnji pacijent s karcinomom pločastih stanica lijevoga maksilarnog sinusa. Upućen je na obostranu maksilektomiju, a planom terapije bila je predviđena izrada potpune gornje proteze s opturatorom. Za 3D ispis plastičnog modela defekta korišteni su CT snimka i 3D softver za planiranje. Najprije je bio izrađen voštani predložak opturatora koji je služio za izradu silikonskoga. Konačni otisak uzet je s intraoralno pozicioniranim predloškom opturatora. Radni model je udvostručen i novi je odljev uložen u kivetu. Nakon što je kiveta otvorena, vosak je uklonjen i stvoren je prostor s unutarnje strane opturatora. Transparentna zagrijana polimerizirajuća akrilatna smola na unutarnjem dijelu opturatora poslužila je da bi se poboljšala retencija između akrilatne baze proteze i silikonskog materijala za mekano podlaganje. Pacijent je šest mjeseci dolazio na redovite kontrole. Proteza se prema potrebi podlaže u ordinaciji. Zaključak: Pacijenti nakon maksilofacijalnih kirurških zahvata mogu imati poslijeoperacijske komplikacije, poput trizmusa i boli. U ovom slučaju bio je osiguran precizan protetički rad zahvaljujući kombinaciji digitalne tehnologije i konvencionalnih tehnika.