U radu se nastoji utvrditi odnos bioetike i biopolitike u kontekstu osoba starije životne dobi. Iako starenje po sebi i nije fenomen, ipak se kao fenomen ističe odnos prema osobama starije životne dobi. S obzirom na to da iste nerijetko gube svoje psihofizičke sposobnosti i suočavaju se s vlastitim ograničenjima, neminovno se suočavaju i s vrijednosnim sustavom i odnosom društva. U tom smislu biopolitika očituje se kao snaga i moć koja je sposobna svojim instrumentima preobraziti i oblikovati novu kulturu, međutim ne samostalnim radom, već je dužna osloniti se na pomoć bioetike, čiji je temeljni predmet odnos spram ljudskoga dostojanstva, života i zdravlja. Nasuprot kulturi materijalizma i konzumerizma bioetika ima zadatak iznova probuditi u suvremenom društvu smisao i vrijednost ljudske naravi kao baze etičnosti i zdrave biopolitike radi razvijanja svijesti o krjepostima kao dijelu naravi ljudske osobe. Time se etika krjeposti želi istaknuti kao nova paradigma biopolitike jer odgovara onom izvornom i iskonskom ljudskom