U ovom radu prikazana su promišljanja o superviziji u području zaštite djece u kontekstu suvremenih određenja, pristupa i modela supervizije u psihosocijalnom radu. Potreba (re)konceptualizacije supervizije u području skrbi za djecu sve je izraženija u posljednjih 15 godina i rezultirala je razvojem novih modela supervizijskog rada u svijetu. Opisani su najznačajniji modeli kao što je novozelandski model grupne konzultativne supervizije, australski integrirani model supervizije u skrbi za djecu, kanadski model kliničke supervizije slučajeva zaštite djece te američki integrirani model supervizije skrbi za djecu. Analiza pokazuje da im je zajedničko da (1) postoji snažna predanost korištenju supervizije stručnjaka koji rade u zaštiti dobrobiti djece u brojnim zemljama, (2) supervizija je jedan od ključnih alata u postizanju kvalitete usluga djeci i obiteljima u riziku te (3) je unapređivanje znanja i osnaživanje stručnjaka/pomagača ključna komponenta supervizijskog rada. Polazeći od suvremenih međunarodnih trendova, ali prvenstveno od potreba našeg sustava socijalne skrbi za unapređenjem supervizije u ovom području, u ovom radu je po prvi put cjelovito prikazan razvoj i model metodske supervizije u zaštiti dobrobiti djece. S obzirom da su iskustva pokazala da model metodske supervizije nadilazi superviziju u zaštiti dobrobiti djece i ima obilježja zaokruženog generičkog modela supervizije, opisana su i temeljna načela ovog modela koji se može primijeniti i u drugim područjima provođenja psihosocijalnih intervencija.