U arhitekturi kontinentalne Hrvatske 17. i 18. stoljeća javlja se karakteristična raščlamba pročelja s rasterom istaknutih ili uleknutih polja različitih oblika, koje nazivamo medaljonima. U ovom se članku utvrđuju ishodišta takvih oblika, ponajprije u djelima talijanskih majstora 16. i 17. stoljeća te putevi njihova usvajanja u habsburškim zemljama, prije svega u velikim gradskim središtima poput Beča i Praga, preko Graza i Štajerske, odakle dolaze i u naše krajeve. Kod nas su takva rješenja uočena u tri fenomena. Prvi je žbukana raščlamba trakama i lezenama, u okviru koje se javljaju medaljoni, posve pod štajerskim utjecajima, zatim pojava slikanih kompozicija sa samostalnim medaljonima na skupini građevina uz štajersko-hrvatsku granicu, s uzorima u djelima arhitekta Domenica Sciassie, te zrelobarokna motivika kartušnih medaljona u Slavoniji, gdje se prepoznaju izravni doticaji s arhitektima iz bečke i ugarske sredine. Daljnje transformacije oblika medaljonske raščlambe u kasnom 18. stoljeću značit će usvajanje strogo geometrijskih formi s dominantnim motivom pravokutnih ploča, čime je otvoren put razvoju Plattenstila.